Rijetki su trenuci, i zbog toga toliko dragocjeni, kad u životu, a naročito u formativnim godinama, naiđete na osobu dovoljno inspirativnu da vam otvori nove vidike, probudi interese, posluži kao katalizator ideja, odredi profesionalnu karijeru. Ante Perković bio je jedna od takvih osoba.
Prije nego što je postao književnik, glazbenik, kritičar, kroničar, pjesnik, pjevač, glumac i performer, prerano preminuli Ante Perković bio je osnivač i prvi glavni urednik studentskog časopisa Puls, prvih studentskih novina u postkomunističkoj Hrvatskoj koje je 1994. godine pokrenuo Fakultet političkih znanosti.
Otvaranje mogućnosti
S Pulsom je zapravo sve počelo: i za samog Perkovića, i za njegove kolege i prijatelje, za generacije studenata novinarstva i mladih novinara, kao i ilustratora, karikaturista, kritičara, komentatora, urednika, satiričara, kreativaca, profesionalaca, pa čak i sveučilišnih profesora koji su stasali ili samo prošli kroz te studentske novine.
Perković je kao glavni urednik okupljao i inspirirao, usmjeravao i motivirao, mnoge učio, neke čak i zadivio. Prepoznavao je talente i oslobađao kreativne ventile u mladim ljudima, zaglavljenima u prijelomnim i ne pretjerano optimističnim vremenima.
U mračno doba rata, pretvorbe i privatizacije Perković je u studentskim novinama otvarao društvene teme koje su postale aktualne dva desetljeća poslije, poput ljudskih prava i prava seksualnih manjina, uz konstantu Velimira Bujanca koji je i prije dvadeset godina, kao i danas, udarao po "antihrvatskim elementima" u Pulsu.
Treniranje neovisnosti i kreativnosti
Krajnji novinski proizvod nije tada bio previše važan. Važan je bio proces učenja: preispitivanje autoriteta, otvaranje osjetljivih tema, provociranje reakcija, pozivanje na razmišljanje, izdizanje iz sivila, otkrivanje svog glasa i autorskog izričaja... Sve ono što je ključno za uspješnog novinara, ali i za svakog modernog intelektualca.
Puls je u onih nekoliko godina svog izlaženja bio poligon za treniranje autorske slobode, uredničke neovisnosti i novinarske kreativnosti.
Možda zato ne treba čuditi što se Ante Perković nakon završenog fakulteta nije uključio u komercijalne i mainstream medije, već je tražio svoj autorski put koji ga je često držao na medijskim, kulturnim i glazbenim marginama. I nije u tome bio usamljen. Malo je autora poniklih u Pulsu na koncu završilo u najvećim medijima, a i tada najčešće na izdvojenim autorskim ili uredničkim položajima.
Studentska sloboda zauvijek
Kao da se nitko nije želio olako odreći osjećaja autorske slobode kojom su se inficirali u studentskoj redakciji, a nije ga se do kraja svog života odrekao ni sam Perković, zaokruživši svoju umjetničku karijeru ulogom u predstavi Montažstroja "Gdje je revolucija, stoko", naslovljenom po čuvenom grafitu s naslovnice Perkovićeva Pulsa. Bila mu je to zadnja uloga i zadnji umjetnički doprinos. Ante Perković nije želio promijeniti svijet, ali se trudio ukrasiti svaki kutak našeg društva u koji se uspio uvući.
Danas tog novinara, urednika, najboljeg studenta u svojoj generaciji više nema, ali će ljudi kojima se okružio, koje je okupljao i s kojima je radio zauvijek biti svjesni utjecaja koji je imao na njihovo profesionalno odrastanje i autorsko sazrijevanje.
I zato, bio bi doista grijeh ne iskoristiti one rijetke i stoga dragocjene prigode kad u životu naiđete na osobu koja će u vama probuditi talente i aktivirati potencijale. Te prigode sigurno neće dugo trajati. I možda se više nikad neće pružiti.
Foto: YouTube/Crorec
Nema komentara