Ova priča počinje nekoliko vekova u nazad, još u davnome osamnaestome veku.
Teško je odrediti kada tačno je započeo život srca Novog Sada, ali prvi put ova ulica pominje se 1754. na prvome planu grada Novog Sada, pod imenom "Auf den Brück", odnosno, Ulica na ćupriji.
Prema starim planovim grada, jedini most koji je spajao Novi Sad sa Petrovaradinom bio je direktan nastavak Dunavske. Shodno tome jedno vreme zvala se i Petrovaradinska ulica, no na veoma kratko. Žitelji ovog divnog kraja kanda nisu mnogo marili za Petrovaradin, ili ćuprije, tako su meštani najčešće prosto govorili "Kod pijace", jer je tada Riblja pijaca bila stacionirana upravo ovde.
Vreme je letelo, a ulica se gradila, tako je početkom devetnaestoga veka, po prvi dobila svoje današnje ime – Dunavska ulica, no to nikako nije kraj priče ovog sokaka.
Sredinom devetnaestoga veka, tokom velike novosadske bune, odnosno srpske borbe za nezavisnost od mađarskih sila, razoren je veći deo grada. No, iz ovog sukoba izrodilo se i nešto lepo; ulica je obnovljena 1853. godine, u tradicionalnom austrougarskom stilu, a još od tada nisu zabeležene veće promene u arhitekturi iste!
Foto: Flickr
Upravo je to zlatni period Novog Sada, od sredine devetnaestog, pa do početka dvadesetog veka, Novi Sad oblikovale su divne austrougarske zgrade, putevi u kaldrmi i… tramvaji?
Iako se već godinama priča o uvođenju tramvajskih linija u Novi Sad, malo je poznato da je Novi Sad tramvaje već imao!
Kroz Dunavsku ulicu nekada je prolazila tramvajska linija broj 2, koja je vozila od današnjeg Limana, kroz Dunavsku, pa sve do keja!
Od početka devetnaestoga veka, pa sve do međuratnog perioda, ulica je zadržala svoje današnje ime. Istina, jeste menjano kroz tri različita jezika, u zavisnosti od okupacione sile, i tako sve do kraja Prvog svetskog rata.
Za vreme međuratnog perioda, ulica je dobila ime po Jaši Tomiću, poznatom književniku.
Nalik tome, za vreme Drugog svetskog rata, tokom nemačke i mađarske okupacije, nosila je ime po tadašnjem predsedniku vlade Mađarske – Laslu Bardošiju.
Naravno, svaka bajka ima sretan kraj, pa tako i ova.
Po završetku rata, gotovo sudbinski, ulica je ponovo dobila svoje pravo ime – Dunavska, i to ime ostaje nepromenjeno do dana današnjeg.
Nema komentara