Tetoviranje je davno prestalo da bude aktivnost rezervisana samo za profesionalce koji su prošli dugotrajne obuke i posvetili ponekad i godine šegrtskom radu u studijima.
Oprema za tetoviranje je već godinama dostupna na velikom broju sajtova i od nje nas deli samo nekoliko klikova, a deluje da nailazi novi porast u ovom hobiju sa širenjem sajtova kao što je "Temu", gde za veoma malo novca možemo da nabavimo sve što nam je potrebno da započnemo ovaj hobi.
Naravno, postoji nekoliko razloga zašto profesionalce iz ove branše ne raduje ovakva dostupnost, a ne tiču se svi porasta konkurencije na tržištu. Glavne brige koje nastaju sa ovakvim "uradi sam" projektima su bezbednost i kvalitet završenog proizvoda, koji osoba suštinski nosi sa sobom do kraja života.
Kako bolje razumeti ovaj fenomen, ako ne kroz razgovor sa nekim ko je nedavno prošao kroz čitav ovaj proces, od spavaće sobe, pa sve do profesionalnog studija?
Sara iz poznatog novosadskog studija "Tension" je odlučila da podeli svoje iskustvo u razgovoru sa Odjekom.
"Počela sam da se bavim tetoviranjem pre tri godine. Prosto, dobila sam tu ideju i sledeći dan poručila najjeftiniju opremu koju sam našla na "KupujemProdajem". Prve dve tetovaže, za vežbu, uradila sam na narandži, ali sam ubrzo shvatila da mi to ne pomaže i onda sam krenula da vežbam na sebi. Ubrzo nakon toga sam mogla da se oprobam na svojim prijateljima koji su bili spremni da mi to dopuste, čak i nakon što ih upozorim da tetovaže možda neće ispasti najbolje. Neke su iz prve ispale dobro, a neke sam kasnije morala da popravljam.“
Naime, ovakva iskustva su prilično česta. Brza internet pretraga većinu dovede do odgovora da su za vežbu preporučene voćke, i da kora narandže i banane imaju neka svojstva slična ljudskoj koži, a da je sledeći korak lažna koža koja može da se kupi u specijalizovanim radnjama. Ovaj drugi korak često bude preskočen, kvalitetna lažna koža nije jeftina, a čak ni ona najbolja nije idealno rešenje i većina profesionalaca tvrdi da bez oprobavanja na pravoj koži ne može puno da se odmakne u procesu učenja.
Foto: Pixabay
"Nekoliko ljudi me je bodrilo i tvrdilo da bih zaista mogla ovime da se bavim. Nakon što sam se preselila u Novi Sad krenula sam da se raspitujem za obuke u studijima koji bi kasnije mogli da mi ponude i radno mesto. Naišla sam na "Tension" i to je bio studio u kom sam se odmah pronašla, čak mi je i izgled samog prostora odgovarao. Došla sam sa puno predznanja pošto sam već neko vreme radila sama, a i pre toga sam umela da crtam. Ubrzo su me u studiju naučili neke stvari za koje bi mi trebalo puno vremena da ih sama savladam. I sad kad radim mi znači da sam okružena ljudima koji puno znaju i mogu da mi pomognu u bilo kom momentu, što je definitivno bolje nego kad bih sama radila. Podjednako mi znače i njihove kritike i pohvale.“
Iako je moguće postati samouk tattoo umetnik, bez mentorstva profesionalca sa puno iskustva, put do uspeha ume da bude naporan i dug. Činjenica je da zaista korisni saveti vezani za tetoviranje nisu nešto što je tako lako naći na internetu, pre svega jer stručnjacima ne ide u korist da ih dele.
Da li zato što žele da sačuvaju svoj položaj na tržištu, ili zato što im savest ne da da šire informacije i samim tim podstiču ljude da često veoma nebezbedno krenu da se bave ovim zanatom, ostaje dilema ali saveta svakako nije mnogo.
Pored očiglednog rizika - loših tetovaža, postoje i infekcije, kao i ožiljci i druge trajne povrede koje pre svega učine da je tetovažu nemoguće uspešno prekriti ili ukloniti.
Još jedan problem koji je skorijeg datuma je kvalitet opreme koja se koristi.
Na sajtu "Temu" i sličnim onlajn prodavnicama moguće je kupiti setove koji uključuju sav pribor koji je potreban: mašinicu, igle i boju za tetoviranje, i to sve za manje od 4000 dinara.
U svetu profesionalne opreme ovakve setove generalno nije moguće kupiti, već se svaki element pojedinačno bira, a sama mašinica srednjeg ranga košta najmanje tri puta više od ovakvog seta sa sajta "Temu".
Veoma očigledan razlog za ovo je manjak kvaliteta - ovakvi masovno proizvedeni setovi ne podležu strogim proverama kvaliteta koje postoje pre svega radi bezbednosti. Kod profesionalne opreme, svaki deo u studio stiže kompletno sterilan, poput medicinske opreme, a garanciju za to pružaju odgovorni proizvođači.
Možemo biti sigurni da po ceni koju plaćamo nepoznatom proizvođaču na sajtu "Temu" taj nivo kontrole nije sproveden.
Za najrazličitije proizvode sa tog sajta je u prošlosti dokazano da su toksični, nekad i do te mere da kupcima ostave trajne posledice po zdravlje. Specifičnost proizvoda za tetoviranje jeste što oni ulaze pod kožu, te sve štetne materije koje se tu mogu naći idu direktno u krvotok.
"Što se tiče higijene, u početku nije bila na zavidnom nivou. Prvobitno sam tetovirala prijatelje na kućnim žurkama, ponekad čak i bez rukavica. Na svu sreću, niko nije imao nikakvih problema. Sad kad radim u studiju svi poštujemo iste procedure, sve se detaljno dezinfikuje. Naravno, nakon samog tetoviranja sve zavisi od klijenta, pošto je jako velik deo procesa zarastanja nega nakon samog tetoviranja. Što se tiče tehničkih elemenata, moja početna mašinica nije bila loša, ali kad sam došla u studio dobila sam moderniju i profesionalniju. Dosta su mi pomagali oko nekih tehničkih stvari koje nisam znala kad sam sama radila, a bilo je i pojedinosti koje sam sama istraživala preko interneta i dok sam sama radila. Mislim da sam malo brže napredovala od nekih kolega, prosto jer sam imala malo prethodnog iskustva, a i puno volje.“
Deluje da su baš ovo aspekti u kojima rad u studiju ume da bude presudan, pošto su specifične procedure i tehnike često dobro čuvane tajne.
Iako živimo u vremenu u kom za sve postoji neka vrsta uputstava na internetu, praćenje istih ne može da se poredi sa znanjem koje se stiče u direktnom kontaktu sa profesionalcima, koji pored instrukcija, mogu da daju i konstruktivnu kritiku, pre svega jer su sposobni da uoče detalje koji mogu da promaknu početničkom oku.
Jedno je neminovno, a to je da se ova industrija menja. Mišljenja o prirodi promena su podeljena, ali kad posmatramo razvitak većine umetničkih delatnosti, možemo primetiti da slično izgledaju.
Tetoviranje, kao i muzika, kao i likovne umetnosti, započele su toliko davno da se mogu smatrati suštinskim delom ljudske prirode.
Nakon toga, nailazi momenat kad ih elite preuzmu za sebe i donose odluke o tome kome je dozvoljeno da u njima učestvuje.
Poslednja faza je oslobađanje, kad vid umetničkog izražaja ponovo postaje dostupan svima koji žele da stvaraju.
Nema komentara