Na raskrsnici Futoške, Jevrejske, Železničke i Bulevara oslobođenja nalazi se Trg Mladenaca, pitoreskni trgić u centru grada koji je izvukao deblji kraj kada je u pitanju infrastruktura grada. Ovaj trg ne samo da je estetičan i simbol duge istorije našeg grada, nego je i saobraćajni čvor – ma prava metropola!
Pre no što je urbanizovan krajem 19. i početkom 20. veka, prostor današnjeg trga bio je deo minulog naselja Prnjavor – jednog od najstarijih novosadskih predgrađa, koje danas više pod tim imenom ne postoji. Prnjavor, nekada poznatiji kao Ribarsko naselje, bio je prepoznatljiv po niskim kućama, kaldrmi, zanatlijskim radionicama, lokalnim radnjama i, naravno, ribarima.
Pored samog trga, najupečatljivija tačka jeste Parčetićeva palata, često poznata i kao Matičarsko zdanje. Pretpostavlja se da je izgrađeno u drugoj polovini 19. veka. Iako tačna godina nije potvrđena, poznato je da ju je podigao Feliks Parčetić, za lične potrebe. Kroz godine ova palata je menjala vlasnike, dok sredinom 20. veka najzad ni došla u ruke grada, kada je dobila svoju namenu i svoj nadimak. Zgrada je neobaroknog stila, sa dvovodnim krovom i bogato dekorisanom fasadom, što joj daje svečani izgled. Već sedamdeset godina u njoj se sklapaju brakovi, i čuvaju ugovori o istima!
Nažalost, danas se brakovi mnogo ređe sklapaju kod matičara, a mnogo se češće isti poziva da obavi ceremoniju na samom venčanju. U kombinaciji novonastalih običaja i zgrada, Parčetićeva palata danas stoji u senci okolnih građevina. U javnosti se povremeno pokreću inicijative da joj se dodeli funkcija muzeja.
Ništa manje upečatljiva građevina, praktično na samom trgu, jeste zgrada poznata kao Stara pošta.
Izgrađena krajem 19. veka, ova zgrada je prvobitno služila kao hotel „Central“, poznat po svojoj letnjoj bašti i igrankama koje su se tu priređivale. Godine 1899, zgrada je preuređena za potrebe poštanske službe, čime je postala sedište Mađarske kraljevske pošte. Značajnu rekonstrukciju doživela je 1922. godine, kada je nadograđen drugi sprat i dograđena krila zgrade, prema projektu arhitekte Momira Korunovića. Ove izmene su zgradi dale današnji izgled. Ova ustanova i danas funkcioniše kao glavna gradska pošta.
foto: wikimedia
Najzad, na samom trgu nalazi se skulptura pod nazivom "Kapija želja", delo vajara Mladena Marinkova. Skulptura je postavljena tek 1998. godine. Predstavlja simboličan slavoluk pod kojim bi mladenci mogli da se venčaju na otvorenom prostoru trga. Iako prvobitna zamisao o venčanjima na otvorenom nikada nije zaživela, skulptura je ostala prepoznatljiv element trga.
Ironično, Trg mladenaca danas nije mesto okupljanja, već uglavnom raskrsnica kroz koju se prolazi. Nedostatak pešačke zone i kulturnih sadržaja učinili su da ovaj prostor izgubi svoju primarnu funkciju. Ostaci njegovog nekadašnjeg identiteta prisutni su tek u imenu i u sećanjima starijih građana.
Ipak, to ne znači da je sve izgubljeno – Trg Mladenaca i dalje ima potencijal da bude revitalizovan kao urbano i simboličko središte. Njegova istorija, povezanost sa institucijama poput matičnog ureda i fizička blizina važnih tačaka poput Sinagoge, Uspenske crkve, pa i samog centra grada, daju mu snažno polazište za budući razvoj.
Trg se prirodno nastavlja u Železničku ulicu, koja vodi ka Bulevaru oslobođenja. Ova ulica je imala centralnu ulogu u modernizaciji grada tokom druge polovine 19. veka. Povezivala je centar sa železničkom infrastrukturom, a nekada je nosila ime Ulica Franje Josifa, po austrougarskom monarhu. Njena forma se menjala kako je Novi Sad rastao, ali i dalje funkcioniše kao važna gradska arterija.
U njoj se nalazi i zgrada nekadašnje Vojne bolnice, koja danas ima administrativnu funkciju. Uz zgradu Pošte, bivšu Vojnu bolnicu i Matičarsko zdanje, ove ulice su idealna šetnja, tj. vožnja, kroz istoriju našeg malog grada.
Nema komentara