Njegoševa ulica jedna je od onih poznatih novosadskih ulica o kojima se ne govori često. Danas povezuje Trg slobode sa Ulicom Jovana Subotića, ali njeni temelji potiču još iz 18. veka, iz vremena kada je Petrovaradinski šanac tek dobijao obrise budućeg grada. Na najstarijim planovima iz 1740-ih jasno se vidi trasa ove ulice, dok je spoj sa Trgom slobode probijen nešto kasnije, na prelazu vekova, preko zemljišta koje je nekada pripadalo rimokatoličkoj crkvenoj opštini.
Prvi stanovnici Njegoševe bili su trgovci i zanatlije, među kojima i mnogi nemački doseljenici iz Beograda, koji su ovde pronašli utočište nakon turskog povratka u južnu Srbiju 1739. godine. Tada je ulica nosila ime Fazanova, po čuvenoj gostionici „Kod Fazana“, koja se nalazila otprilike na mestu današnje Muzičke škole „Isidor Bajić“. Gostionica je bila centar zabave i društvenog života, a služila je i kao pozorišna sala, sve dok 1878. godine nije pretvorena u školu.
Smatra se da je jedan od razloga za očuvanost ove ulice, upravo prisustvo Nemaca. Tokom bombardovanja 1849. Njegoševa je donekle bila pošteđena, pretpostavlja se, upravo zbog prisustva nemačkih trgovaca.
Niže niz ulicu nalazila se i kafana „Bela lađa“, jedno od legendarnih mesta srpskog građanskog života 19. veka. Upravo je ona 1853. godine dobila prvo parno kupatilo u gradu. Zabeleženo je da su Svetozar Miletić i Vojislav Ilić bili među stalnim gostima lokala, a pesnik se navodno upravo tu i venčao.
foto: WIkimedia commons
Kroz vekove ulica je više puta menjala ime. Fazanova je tokom 19. veka postala Andrašijeva, po mađarskom državniku Juliju Andrašiju. Nakon Prvog svetskog rata, sa stvaranjem nove države, dobija sadašnje ime po vladici i pesniku Petru II Petroviću Njegošu. U vreme okupacije 1941–1944. privremeno joj je vraćeno staro ime, ali ga je ubrzo po oslobođenju ponovo zamenilo Njegoševo.
Najupadljivija građevina u Njegoševoj jeste palata „Gvozdeni čovek“. Većini prolaznika ime ne znači mnogo, ali reč je o onoj velikoj zgradi na ćošku koja „nadgleda“ Trg slobode. Palata je monumentalna secesijska građevina, podignuta 1909. godine po projektu novosadskog arhitekte Bele Pehle i njegovog peštanskog kolege Karolja Kovača. U prizemlju su se decenijama smenjivali kultni lokali — od Dormštetera i Moskve, do Zagreba, a sve donedavno i Atine. Ranije je na toj lokaciji stajala dvospratnica iz 18. veka, u kojoj je jedno vreme zasedao i gradski magistrat.
Njegoševom ulicom oduvek je vladao izvestan obrazovni duh. Krajem 19. veka tu je podignuta Mađarska državna ženska građanska škola, kasnije poznata kao Ženska gimnazija. Na uglu sa Ulicom Jovana Subotića radio je i mali parni mlin, koji je kasnije zamenjen zgradom Radničkog osiguranja, a zatim i đačkom poliklinikom, pretečom današnjeg Doma zdravlja u Njegoševoj.
Sve u svemu, Fazanova ulica očuvala je svoj izgled. Ona je danas gotovo ista kao i pre 200 godina; opasana niskim secesijskim zgradama sa prelepim fasadama.
Jedino što se ovde menja, jesu imena poslastičarnica.
Nema komentara