Prošle nedelje zavirili smo u svet slikarke Leonore Karington. Njen autoportet bio je simboličan odraz potrage za slobodom i svojim mestom u svetu slikara. Kroz istoriju, umetnicima je centralni cilj slikanja autoprtreta, bilo istraživanje svog postojanja, identiteta i statusa. Neki su slikanje sopstvenih portreta koristili radi podizanja svog društvenog statusa. Neki su gledali na autoprtret sa tehničke strane - poput Rembranta koji je analizirao promene sopstvenog lica kroz godine. Drugima, autoprtret je pak predstavljao nasleđe koje ostavljaju iza sebe. Austrijski slikar Egon Šile slikao je sirove, nefiltrirane, autentične autoportrete koji ne iziskuju empatiju i razumevanje - već suočavanje.
“Nude Self-Portrait, Grimacing”
Photo: Wikipedia Commons
Danas se suočavamo sa uvrnutim svetom Egona Šilea. Rođen u malom gradu Tulinu, u blizini Beča, Šile je od malena bio izložen smrću. Njegov otac Adolf Šile patio je od sifilisa. Slike tela koje kroz kratko vreme trune i deformiše se, ostale su urezane u slikarevo sećanje i one će velikim delom uticati na njegov kasniji umetnički izraz.
Šile autoportrete nije koristio za veličanje sebe - naprotiv koristio ih je za razotkrivanje unutrašnje istine. Izobličene linije koje stvaraju neproporcionalne figure čine ove autoprtrete upečatljivim. Šile je na poseban način gledao na ljudsko telo, ono nije objekat već subjekat sam za sebe. Autoprtreti su mahom bili muški aktovi, što je takođe bilo kontraverzno i neobično u trenutku njihovog stvaranja. Slika “Nude Self-Portrait, Grimacing” naslikana je 1910. godine. Vidimo slikara u nagoj zgrčenoj pozi, sa podignutom rukom i natečenim stomakom. Lice je iskrivljeno od bola, sa podignutim obrvama i širo otvorenim ustima. Grimasa i položaj tela su direktno povezani. Oni nisu samo odraz fizičkog stanja, već nam Šile prikazuje sirovo, psihološko stanje iznutra. Pozadina je jednostavna i stavlja ceo fokus na figuru. Tonovi su topli, sa ponekim potezima crvene i zelene boje koji pridodaju napetosti scene. Uočavamo prepoznatljivu Šileovu liniju - iako pravi neproporcionalnu, izobličenu figuru ona je oštra i tačna. Slika ne traži odobravanje i razumevanje, ona je iskrena, neprijatna i neuredna. Tera nas da se suočimo sa bolom koji nam nedvosmisleno i sirovo prikazuje. Tera nas da u ogledalu sagledamo više od fizičkog, i odemo dublje. Odemo unutra. Egon Šile radikalno i hrabro nas pušta dublje, da zavirimo u neispolirane slojeve njegovog bića.
Za samo 28 godina života, Egon Šile naslikaće oko 170 autoprtreta. Svaki brutalniji i iskreniji od prethodnog. Sledeći put kada se budete sreli sa sopstvenim odrazom, zastanite. Setite se Egona Šilea. Suočite se sa unutrašnjim neprijatnim neredom. Stvorićete novu dodirnu tačku - sami sa sobom.
Nema komentara