Tradicionalni Vojvodina Guitar Fest je ove godine održan po 17. put u Novom Sadu od 11. do 13. aprila. Kao i svake godine, festivalski program sačinjen je od majstorskih radionica, koncerata domaćih i stranih gitarista i takmičenja “Dr Jovan Jovičić”. Prva nagrada u četvrtoj kategoriji ovog takmičenja pripala je Adiju Omeroviću iz Bosne i Hercegovine. Mladi gitaristi ovaj festival pronalaze kao dobru odskočnu dasku za dalju karijeru, pa tako i Adi kaže da mu je ovo priznanje najveći uspeh do sada.
Foto: Adi Omerović, privatna arhiva
Sada kada su se sabrali utisci, kakav je osećaj poneti titulu prvonagrađenog na Vojvodina Guitar Festu i koliki značaj ona ima za tebe?
-Osjećam se veoma zadovoljno, srećno, znajući da se moj i profesorov ovogodišnji trud i rad isplatio. Za mene, lično, ovo takmičenje predstavlja prvi veći uspjeh u karijeri. Ranije jesam osvajao prva mjesta, ali dosad ne u ovom rangu takmičenja. Nadam se da će se ovaj poduhvat pokazati kao odskočna daska, za dalje uspjehe i postignuća.
Kako je izgledao tvoj muzičko-razvojni put koji te je doveo do ovog takmičenja?
-Moja karijera je počela prvim dodirom saklasičnom gitarom u 8. godini, nakon čega su nastupili i prvi časovi. Slijedilo je šest godina upoznavanja, kako instrumenta, tako i sebe. Vrijedan rad i trud donijeli su prve rezultate u srednjoškolskom obrazovanju, uključujući i na ovom festivalu. Prethodne osvojene nagrade uključuju: "Primavera" u Bijeljini, "Skala" u Brčkom, "Dnevikitare" u Krškom, Federalnotakmičenje u Međugorjui "Guitar United" Istočnom Sarajevu – istakao bih zadnju nagradu kao pozivnicu na ovogodišnji Vojvodina Guitar Fest. Naime, da ću učestvovati, već sam znao od oktobra, nakon osvojenog učešća na gitarskom festivalu u Istočnom Sarajevu.Odmah sam morao da pripremam novi program, što, naravno, podrazumijeva mnogo rada, proba, nastupa, prije nego se taj program može izvesti kao takmičarski.
Koji su bili najizazovniji momenti na takmičenju i samom nastupu i kako si se nosio sa njima?
-Najizazovniji trenuci su bili, definitivno, tokom samog nastupa. Tada psihološki pritisak kulminira; zavisi od izvođača, u kojem smjeru će se ta kulminacija izvršiti. Mogu se pohvaliti da sam te trenutke relativno dobro prebrodio; imao sam kontrolu i pribranost, što je, definitivno, doprinijelo osvajanju prve nagrade.
Koliko je mladima teško da se proguraju na scenu klasične muzike i ko ti u tom svetu pomaže?
-Najveći uzori za mene predstavljaju regionalni gitaristi i umjetnici, koji su postali svjetski poznati i prepoznati. Izrasti u velikog umjetnika I izvođača iz ovih prostora predstavlja poduhvat ravan odlasku u svemir. To je, nažalost, surova istina, s kojom se ljudi, svih profesija i zanimanja, moraju suočiti. U tu skupinu ne mogu istaći jednu ili dvije osobe – svi uspješni ljudi za mene pružaju jednaku količinu inspiracije i potpore.
Kako bi opisao svoj muzički izraz i šta ga čini jedinstvenim?
-To pitanje bih rado ostavio publici da odgovori. Izvođači rijetko imaju vremena iprilike sebe slušati iprocijeniti, a i kada imaju, to mišljenje se često razlikuje od dojma slušatelja. Mogu jedino reći, da mnogo vremena posvećujem sitnim i, ponekad, neprimjetnim detaljima, koji potpuno mijenjaju koncepciju djela, u slučaju da se primjete. Moja želja jeste da budem svestran – jedan izvođač ne bi se smio ograničavati po stilu, periodu ili žanru kompozicija, po mom mišljenju. Također tvrdim, da sam svojim nastupom dokazao tu svestranost, svirajući kompozicije visokog zahtjeva, ali potpuno različitog, karaktera, stila, i perioda.
Imaš li savet za mlade gitariste koji žele da se takmiče i napreduju u sviranju gitare, aistovremeno imaju veliki problem sa tremom? Kako ga ti prevazilaziš?
-Trud, rad, vježba, posvećenost, poštovanje i ljubav prema instrumentu i muzici bi trebao biti imperativ za svakog muzičara. Uz taj skup osobina, nijedna prepreka i nijedan cilj nije nedostižan! Za tremu mogu reći da je to neprestana borba sa samim sobom. Kod nas je često zanemaren taj psihološki aspekt nastupa i sviranja instrumenta - on bi trebao jednako vremena i pripreme zauzeti kao i samo vježbanje na instrumentu. Jedina metoda koja se, tokom mog sviranja, pokazala učinkovitom, jeste imati što veći broj nastupa, audicija, pojavljivanja - jednostavno, "preeksponirati" se.
Kakvu ulogu festivali poput ovog imaju u promociji gitarske muzike i mladih gitarista?
-Opisao bih ga kao vrlo kvalitetan festival, sa mnogo interaktivnog sadržaja (uključujući časove i radionice sa velikim i iskusnim gitaristima i pedagozima), koji, dovodeći svjetski poznate gitariste, daje priliku i učenicima iz neposredne blizine da steknu znanje koje im je, van festivala, nedostupno. Mislim da su festivali poput ovog neophodni mladima, i ne samo to, potrebna je veća i sveobuhvatnija organizacija manifestacija raznih vrsta.
Za mlade ljude takvi događaji, ponekad, predstavljaju jedinstvenu šansu da budu viđeni u svijetu muzike. Takve prilike se ne bi smjele propuštati.
Koliko se ovo takmičenje razlikuje od ostalih na kojima si učestvovao?
-Što se tiče samog nastupa, ne mnogo. Na svakom dosadašnjem takmičenju, način i princip funkcionisanja bio je relativno isti. Ali jedna značajna razlika, koju bih pomenuo, jeste razlika u zahtjevu. Naime, razlika u konkurenciji na ovom i na prethodnim festivalima bila je neuporediva, što se može smatrati i kao dokaz o veličini samog takmičenja. Također, želio bih da istakem, da mi je bilo zadovoljstvo i čast predstaviti se u okviru festivala.
Koji su ti planovi za budućnost nakon osvajanja nagrade na ovom takmičenju?
-Planovi su jednostavni – što više nastupa, koncerata, takmičenja, festivala, časova. Znanja i iskustva nikad nije dovoljno, čovjek uči i spoznanje dok je živ.
Također, nadam se i u budućnosti ovakvim dobrim rezultatima! Vojvodina Guitar Fest za mene predstavlja prekretnicu u karijeri. Samim tim, može se zaključiti kakav značaj jedan festival može imati za nekog takmičara.
Nema komentara