“Domaću kritiku ne mogu shvatiti preozbiljno jer se prečesto pojavljuju dva stereotipa - stariji kritičari koji nisu poslušali ništa novije od 1995. i mlađi koji misle da su najpametniji na svijetu”, kaže Vojko studentske novine Global.
Foto: YouTube/ Printscreen
Andrija Vujević, poznatiji pod umjetničkim imenom Vojko Vrućina, splitski je reper i glazbeni producent. U Hrvatskoj je poznat po svom radu u hip-hop grupama Dječaci i Kiša Metaka. Singlom “Zovi čovika” započeo je svoj solistički projekt i izdao prvi album pod nazivom “Vojko”, koji će uz buduće albume “Dvojko” i “Trojko” činiti trilogiju. Kako sam kaže, trenutačno će i ostati koncentriran na samostalnu karijeru.
Na albumu “Vojko” 13 je pjesama, uključujući već objavljene “Zovi čovika” i “Pasta Italiana”, koje su se vinule u vrh ljestvica slušanosti, a u kojima je Vojko eksperimentirao sa širokim spektrom ritmova i tema koje su netipične za domaći rap. Ovaj umjetnik bez dlake na jeziku za Global je otkrio detalje o svom privatnom životu, ali i kako gleda na društvena previranja koja su postala svakodnevica naše države.
Kojoj publici usmjeravaš glazbu?
– Većinska su publika hip-hopa, rapa i trapa mladi koji će najvjerojatnije imati volje platiti kartu za ublic i gledati nekoga kako repa sat i pol vremena. Stariji imaju manje vremena i volje za takvo nešto, imaju žene i stanove. Zašto bi se gužvali u ublic ii slušali repere?
Kako gledaš na novu generaciju mladih glazbenika u hip-hopu?
– Mislim da su ispred vremena, igraju prema novim svjetskim standardima gdje se udara više po ritmu i melodiji nego po samom tekstu, a to je stil koji Balkan još nije uspio probaviti potpuno, ljudima ovdje još treba klasična priča, poruka.
Novi album ti je stručna javnost nazvala remek-djelom i kultnim. Kako reagiraš na pohvale i epitete?
– Naravno da uživam pročitati takve hvalospjeve o sebi, ali mi je važnija reakcija publike i posjećenost na koncertima.
U ‘Pasti Italiani’ surađivao si s našim majstorom estrade Tončijem Huljićem. Takva suradnja baš i nije ‘prirodna’ za repera, ali song je ispao velik hit. Kako je do toga došlo?
– Krešo i ja smo semplirali “Gamele” od Madre Badesse, Croatia Records je rekla da moram tražiti dopuštenje autora za korištenje sempla, pa sam se našao s Huljićem. A njemu se svidjela pjesma, pa je snimio rap dio i solažu.
Koliko će se albumi ‘Dvojko’ i ‘Trojko’ razlikovati od ‘Vojka’?
– Ne znam. Nemam dovoljno živaca i koncentracije ulaziti u produkciju s velikim planom i konceptom i da se držim toga. Samo štancam i čuvam ono što mi zvuči dobro. Planiram izbacivati singlove, a “Dvojko” kad izađe – izađe.
Jesi li očekivao da će ti spotovi postati toliko popularni?
– Uloženo je truda, vremena i para u te spotove i ljudi koji acto snimali su talentirani, kreativni likovi koji kuže đir. Sigurno da je i actor šta imam iza sebe i Dječake i Kišu Metaka. Nemam brojeve pregleda kao neke kolege iz popularnijih žanrova, ali s obzirom na to kakvu glazbu radim, stvarno sam zadovoljan.
Stalno se govori da je splitski đir jedinstven, što ga to čini drukčijim?
– U Splitu sam svaki dan tako da nemam dovoljan odmak da mogu objektivno govoriti o gradu. Znam da se uvijek govori o splitskom điru i dišpetu, ali nisam siguran koliko je to samo priča o nekom prošlom vremenu, jer jedino šta vidim u Splitu da se događa posljednjih godina je konobarenje, iznajmljivanje apartmana i otvaranje fast foodova s hamburgerima serviranim na dasci.
Kako si uopće od programera postao glazbenik?
– Dobio sam otkaz u tvrtki u trenutku takozvane krize, kad nije bilo posla u branši, a imao sam svaki vikend oncert. U jednom trenutku sam shvatio da više zarađujem od toga što volim raditi i nisam se više vraćao. Diploma još stoji u ormaru kad ovo sve propadne.
‘Dira’ li te glazbena kritika?
– Domaću kritiku ne mogu shvatiti preozbiljno jer se prečesto pojavljuju dva stereotipa. Prvi, stariji kritičari nisu poslušali ništa novije od 1995. i sve što recenziraju moraju usporediti s Clashom, Bobom Dylanom i ostalim bendovima iz svoje mladosti. Drugi, mlađi kritičar misle da su najpametniji na svijetu, a očito ne kuže priču, pa se gube u intelektualnim akrobacijama i uspoređuju sve s opskurnim indie-rock bendovima da pokažu svoju glazbenu superiornost.
Što misliš o bumu turbofolka koji se dogodio na glazbenoj sceni s novom radiopostajom?
– Turbofolk, produkcijski upakiran u ovo odern izdanje, odavno je preuzeo Hrvatsku preko YouTubea, a radiostanice su dosad samo ignorirale taj val. Mi, Hrvati, volimo glumiti da nismo Balkanci, ali neizbježno je bilo da netko na radiju prvi klekne i pruži ljudima ono šta očito žele slušati.
Tko je na glazbenoj sceni tebi zapeo za oko?
– Trenutačno sam opsjednut novim albumom britanskog benda Autechre pod nazivom “NTS Sessions 1-4”. Ljudi rade elektroničku glazbu tako da su u rogram Max implementirali algoritme za umjetnu inteligenciju, što znači da oni daju osnovne instrukcije kompjutoru što otprilike žele čuti, kompjutor uzme njihove upute i prema njima sintetizira zvuk u neočekivanim oblicima, pa oni to naknadno dorađuju u smislene cjeline. Album traje osam sati i zvuči kao da je škversko brodogradilište poprimilo svijest i sprema se za napad.
Kako komentiraš strku koja se stalno diže oko Eurosonga u našoj zemlji?
– Eurosong je užas. Razumijem izvođače koji idu tamo radi promocije, ali ne razumijem zašto sve skupa mora biti toliko kičasto i otrcano.
Posljednjih se godina sve više dijelimo na lijeve i desne. Je li moguće biti u sredini?
– Alergičan sam na ut emu, gadi mi se pisati i govoriti o tome.
Ima li nade za mlade u Hrvatskoj danas?
– Ima, ako naslijede dobar apartman na moru.
Intervju sa Vojkom Vrućinom je preuzet sa prijateljskog portala GLOBAL.
Nema komentara