Poslednja od originalnih ulica starog Novog Sada, današnja Pašićeva – nekadašnja Velika čaršija – jedna je od najznačajnijih ulica minulog doba. Pašićeva je spajala Novi Sad sa severom: Temerin, Segedin, pa čak i Budimpeštu i Beč – ovo je bio put za Evropu!
Danas, ova ulica je krcata istorijski važnim građevinama. Na početku ulice nalazi se Saborna crkva Svetog Đorđa, sedište Eparhije bačke, izgrađena na temeljima hrama još iz 1734. godine. Crkva je obnovljena 1905. godine i od tada nije značajnije menjana.
Zatim sledi Platoneum, zadužbina vladike Platona Atanackovića, koja je kroz istoriju služila različitim obrazovnim institucijama. Isprva je trebala da bude poklon novosadskoj akademiji, služila je Matici srpskoj, a danas je sedište Ogranka SANU-a.
Pred kraj ulice smeštena je zgrada Matice srpske, najstarije srpske književne i kulturno-naučne institucije. Izgrađena je na mestu nekadašnjeg turskog hana koji je uništen 1849. godine tokom bombardovanja.
Na samom kraju ulice nalazi se Nikolajevska crkva, odnosno Crkva Prenosa moštiju Svetog Nikole. Podignuta još u 18. veku, kao i većina zadužbina tog doba, teško je oštećena u bombardovanju, a sva dokumentacija do 19. veka je izgubljena. Crkvu je obnovila Marija Trandafil, nakon čega se koristila i kao vojni magacin. Marija Trandafil kasnije je i sahranjena u istoj crkvi, koja danas označava i početak Trga Marije Trandafil. Ovde su, između ostalog, krštena i deca Mileve Marić i Alberta Ajnštajna. Crkva je 1941. godine ponovo teško oštećena u bombardovanju, ali je posle rata obnovljena i i danas služi svojoj svrsi.
foto: Alamy
A zašto se ulica zove tako kako se zove?
Pored Zmaj Jovine, ovo je jedna od retkih ulica koja se još na originalnom planu Novog Sada nazivala srpskim imenom – Velika čaršija. Isprva je bila duža, zahvatala je i Trg Marije Trandafil, i prostirala se sve do Vladičanskog dvora. Veći deo svoje istorije nije menjala ime, sve do 1918. godine, kada je prvi put nazvana po Nikoli Pašiću. Tokom 20. veka ulica je više puta preimenovana – u vreme Drugog svetskog rata nosila je naziv Jokai Mor utca, zatim Svetozara Miletića, a devedesetih godina podeljena je u dva dela. Danas ponovo nosi ime predsednika Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Premda danas Pašićeva deluje kao "samo još jedna" ulica, kroz nju prolazi i saobraćaj, a većina ljudi njom samo prolazi do užeg centra ili tražeći parking. Ako postoji ulica koja je nepravedno izostavljena iz pešačke zone, to je upravo ova. Danas čak ni mnogi Novosađani ne znaju šta je Platoneum, niti kako se zove divna crkva sa pozlaćenim krovom koja je toliko puta obnavljana. Istini za volju, iako danas, kada se grad proširio, možda više ne deluje tako, iz centra prema severu Ulica Nikole Pašića put je koji Novi Sad već vekovima spaja sa svetom – i nedovoljno smo joj zahvalni za to.
Nema komentara