Sinoć, 10. juna, u Studentskom kulturnom centru „Fabrika“ izvedena je predstava „Skrovište“ u režiji Milice Stojadinović. Dramatična i porazna ispovest o nesnađenim mladim ljudima u svetu koji postaje prevelik za njih. Dramski komad ističu moralna odgovornost i empatija koji teže da nastave sa životom i posle nas samih.
Usudio bih se da opšte i naširoko kažem da je publika bila oduševljena transponovanjem između stvarnosti i snova u ovom dramskom komadu. To su oblasti gde podsvest pod pritiskom beži iz nas.
Scenografija je ukućena u skučenom boravištu melanholičnog pesnika koje pronalazi grupa tinejdžera. Scena tako mala kao zapečaćeno osećanje lične krivice prema grešnosti ljudske prirode. Zaintrigirani, buntovni, ali i uplašeni od stvari koje ne razumeju, naša grupa preispituje nemi horizont publike gde odgovori kao prašina cure iz šavova pozornice.
Foto: yyloleyy/Instagram
Tok predstave nas anahronski vodi putem pesnikove čežnje za izgubljenom ljubom gde granica stvarnog i imaginarnog polako bledi.
Susret grupe dece sa odraslim čovekom nedvosmisleno pokazuje generacijski jaz i multidimenzionalnost pojma emotivne zrelosti, a po završetku svakog čina publika je bivala uskraćena za dah.
Sa zida pozornice se glasno čuje poruka da ljudi umiru dva puta - prvi put kad napuste ovozemaljski svet, a drugi put iščezavaju kada ih niko više ne spomene.
Ovacija na kraju predstave će odjekivati u sećanjima oduševljenih gledalaca, što će se preneti i na budućim izvođenjima.
Nema komentara