Skoro deceniju nakon osnivanja sastava, Gazorpazorp je započeo svoju prvu regionalnu turneju, koja je krenula 11. aprila iz Novog Sada. Povod, ovog puta - dugo iščekivani album "Niz reku".
Ova grupa, sa imenom koje će pravilno izgovoriti samo fanovi serije Rik i Morti, pre pet godina objavila je EP koji je dao prve iskrice kreativnosti ovih momaka. Odmah su se primetile sličnosti sa bendovima Repetitor i Metz, ali na blaži i stilski drugačiji način.
Sada imamo ceo album od osam pesama, koji pored očiglednih tema uspeva da sačuva autentična ljudska osećanja.
Na samom početku albuma dočekuje nas pesma "Nova zora", zamišljena da nas uvede u svet ove ploče. Prvo što čujemo jeste gitarski rif, koji se postepeno razvija i menja – što je ujedno i glavna odlika identiteta ovog benda. Uvek ostavljaju prostor pesmi da "diše" i prirodno se razvija. Poslednjih godina svedoci smo trenda gde muzičari često beže od toga i odmah skaču na refren, kao da nemaju poverenja u pažnju slušaoca. Gazorpazorp ne nudi odmah zadovoljstvo, već otvara prostor za introspektivno slušanje i maštanje.
Foto: Gvozden Milivojević
Glavni motivi koji se provlače kroz ceo album jesu gubitak, porodica i konstantna borba u ljubavi. Svi članovi benda učestvuju u autorskom radu, ali pesma koja se posebno izdvaja jeste "Mahovina". Ona je centralna tačka albuma i na mnoge je, sasvim sigurno, ostavila najjači utisak. Kao da subjekat u pesmi čeka da ga mahovina prekrije – jer će tek tada moći da razluči šta je stvarno, a šta samo iluzija bola koji trenutno oseća. Vreme postaje presudan element, i upravo ono nosi najveći emotivni naboj i u pesmi "Niz reku", koja nosi naziv celog albuma. Jer – "vreme sve polako ubija" – i njega čeka hladna zemlja, ali mora pustiti da sve ide svojim tokom. Matija Ilić, iz benda Ubili su Batlera, je za Odjek izjavio kako je upravo ovo pesma na koju uvek zaplače.
U celini, ovo je odlična post-pank, odnosno nojz rok (noise rock) ploča. Sadrži više nego dovoljno intimnih i emocionalnih momenata koji ostavljaju snažan utisak. Spoj moćnih bubnjeva, promišljenih tekstova i gitare kojoj je ostavljen prostor pokazuje koliko je bend sazreo u prethodnih pet godina.
Možda ni bend ni album nisu za svačiji ukus, ali daleko je od "mlohavog" - kako su se Odjeku članovi benda požalili da su ih opisali neki regionalni mediji pri recenziji ovog albuma.
Polako ali sigurno, bendovi sa Hali Gali kompilacije pokazuju dominaciju na domaćoj alternativnoj sceni. I verujte – uživo zvuče moćno i još bolje nego virtualno. Vredi ih čuti na turneji!
Nema komentara