Od prethodnog albuma Solar Power iz 2021. godine, Lorde je otišla na poduži odmor pored mora, pretvorivši svoje povlačenje u psihodelični, pomalo spor i tihi pop koji joj je, najverovatnije, i pomogao. Za to vreme sprijateljila se s umetnicima i čitala puno knjiga, prošla kroz raskid, suočila se s poremećajem u ishrani i počela da živi u sintezi sa svojim poslom.
Preseljenjem u grad počela je da traga za sopstvenim identitetom, inspirisana mnogim umetnicama današnjice. Naravno, možda i najveći uticaj imala je Charli XCX, s kojom je snimila i pesmu. Ali dok je Charli težila potpunoj promeni kulture i popularne muzike, Lorde je želela samo da istraži sebe – i to nekako kroz čitav spektar tema, sa više nego očiglednim referencama na sopstveni život.
Foto:www.lorde.co.nz
Ovaj album, već od samog naslova, poručuje da će biti potpuno iskren, osnažujući za žene i pun priča sa kojima će se bar neko poistovetiti. I to zapravo i jeste – govori o mnogo toga što je na neki način univerzalno, ali i intimno. Ipak, u tim pesmama mnogi neće pronaći olakšanje; osećaj je da su u pojedinim momentima reference iz stvarnog života prenaglašene. Pesme bivaju namerno strukturisane oko tih priča, ili jednostavno zaboravljene. Nema tu pamtljivih refrena ili stihova koji će vam ostati da „dišu“ u glavi. Sve nekako bude zaboravljeno nakon slušanja.
Produkcija je pozitivna strana ove ploče – sve je veoma čisto i direktno. Slušanje je zaista prijatno, ali čitav stil zvuka koji se provlači nije nešto što je sveže i toliko emotivno koliko je moglo da bude. Za jedan „iskreni“ album, ovaj je veoma tih i povučen. Na nekim delovima, kao što je pesma „The Man of the Year“, moglo je to da eksplodira na nekim višim nivoima. Retko kada je njen glas ispod sloja muzike, i to se kroz čitavo slušanje jasno vidi. To nije problem, samo bi bilo bolje da su mu umetnički pristupili s više rizika. Previše je ravnomerno, iako se neprestano oprobava u psihodeličnom smislu. Na momente, s korišćenjem autotjuna, deluje kao neki eksperiment Bon Ivera.
Za neke slušaoce verujem da će ovo biti iskustvo, ali ne vidim tu nikoga iznad granice punoletstva. Ima tu mnogih trauma i problema kojima se bavi – kao kada spominje da je bila samo dete – koji su itekako važni. Ali ove pesme mi ne deluju kao odgovor, niti postavljaju dobra pitanja u vezi sa tom vrstom osećanja. Lorde se već susretala sa lošije ocenjenim albumima, ali verujem da ovaj neće biti na nivou svojih prethodnika. Sveukupno, ploča je veoma celovita i direktno prolazi kroz jedan stil koji ne pušta do kraja. Svi znamo da ona može mnogo više od ovih, na momente, erotskih tekstova koji deluju usiljeno. I verujem da ovo nije delo koje će je obeležiti, već delo koje će je usmeriti ka nečemu mnogo većem i, u individualnom smislu, otvorenijem. Vreme je da nam stvarno otvori svoje poetske spise i pokaže šta znači biti umetnik u 21. veku.
Nema komentara