Najpoznatiji Pančevci 21. veka su, nakon prva dva albuma koji su odzvanjali svežinom i samopouzdanjem, pred publiku izneli treće izdanje – „Moderne veze“, album čiji je zadatak da objedini sve ono što su Luka i Zoran do sada naučili. Da li su uspeli u toj misiji?
Nažalost, šest godina nakon prethodne ploče „Euforija“, dočekala nas je bezlična mešavina koja više deluje kao simulacija emocija veštačke inteligencije nego iskren umetnički krik. Centralna tema – raskid – obrađena je površno. Nema tu stihova koji će vas zaustaviti, naterati da razmislite, ili vas jednostavno uvući u eho sopstvenih misli.
Pesme ne dobijaju prostor da se razviju prirodnim tokom. Često odmah uleću u refren, bez pauze koja bi muzici dala vazduha da prodiše. Sve je zbijeno i natrpano u miksu, što dodatno pojačava osećaj tenzije i ostavlja utisak nesigurnog, pomalo amaterskog poteza benda. Iako produkcija, u kontekstu domaće scene, zaslužuje pohvalu, ona ne uspeva da se izbori sa generičkim ritmovima i dosadnim indie/pop šablonima koji kao da su upisani u DNK ovog izdanja.
Retro vajb, očigledno nameran, prati aktuelni talas na pop sceni, i da – kad se pametno upakuje, digitalizacija muzike može biti moćan kreativni alat. Međutim, u ovom slučaju deluje sterilno i bez duše, kao da je Buč Kesidi želeo samo da pregura pritisak trećeg albuma.
Foto: Screenshot/https://bfan.link/moderne-veze
Najbolja pesma sa albuma, bar po mom mišljenju, definitivno je „Pusti da gori“. Iako vuče iste probleme kao i ostatak materijala, u njoj se ipak provlače konture starog, prepoznatljivog Buča. Oseća se tenzija koja vodi ka refrenu – gitarski odjeci i reči koje se sudaraju u varnici. Izdvojio bih i ovu strofu, jednu od najjačih na celom izdanju:
„Kada krenu da te jedu strahovi
Krug se oko tebe zatvori
Niko ne razume tvoje suze, toneš dublje
Osećaš se puna ljubavi
Koja ne može da se oslobodi
Oči su ti pune, gutaš suze, toneš dublje“
Ako bih morao da dodam još jednu pesmu, to bi bila ona najneočekivanija – „Suze u očima“. Njena melodija i način pevanja nose neku vrstu melanholije koja me podsetila na onu dobru neprijatnost. Kao kad nešto mora da se završi da bi bilo bolje, iako to ne želiš da priznaš. I možda baš ta pesma nosi stih koji je trebalo da im bude kreativni kompas, umesto usiljenih tekstova koji izazivaju nelagodan smeh: „Iako te volim, moram da idem.“
„Moderne veze“ nisu album koji će biti upamćen kao inovativan ili duboko emotivan, ali svakako predstavljaju važnu tačku u diskografiji pančevačkog dua. Možda su samo previše slušali savete algoritma i producenata, a zaboravili ono što se u muzici najviše ceni – slušanje sebe. Svi znamo da Zoran Zarubica i Luka Racić mogu mnogo bolje od ovoga. Ipak, možda će naredno poglavlje biti iskrenije, sirovije i bliže onome zbog čega smo ih uopšte i zavoleli.
Nema komentara