Na poslednjem ostvarenju britanskog kantautora Majkla Kivanuke ne postoji žudnja za nadmašivanjem uspeha njegovih albuma "Ljubav & Mržnja“ i "Kivanuka“ koji nose neke od najvećih nagrada kritičara i publike.
Ovoga puta, on nas predvodi putem suočavanja sa prolaznošću života i vremena ali bez straha, neprestano podsećajući na dobrotu ljudskog duha.
Kivanuka, kao i ranije, u svojim stihovima ispituje apsurd ljudskog postojanja.
Nepromenjivost i predodređenost uloge koja nam je namenjena u životu su ono šta nas ograničava u shvatanju svega oko nas, ali on nas tu ne ostavlja same već nas vodi za ruku kroz muzički san u kome prihvatamo vreme, promene i suočavamo se sa njima, ne zaboravljajući na skromnost kao vrlinu koju ovaj umetnik provlači kroz svoje celokupno stvaralaštvo.
Foto: NME
On oslikava život kao neprestanu žudnju za ostvarivanje snova bez obzira na stramputice sa kojima se susreće, sećanja shvata kao kompromis postojanja koji ga tera da gleda u budućnost što je tema celog albuma ali se posebno oseti u pesmi Jedna jedina, odnosno u originalu naslovljena One and only.
Aranžman ovog albuma je podosta jednostavniji od prethodnih, klavir postavlja raspoloženje u svim pesmama, praćen ženskim pozadinskim vokalima i violinama i time nas sve vreme drži u osećaju letargičnog lebdenja koji biva ispresecan zavidnim rifovima na gitari koju svira Kivanuka.
Njegov glas prodire duboko noseći stihove sa motivima koji nisu deo popularne muzike danas i ova unikatnost čini da slušaoci nikada nisu i nikada ne mogu biti ravnodušni.
Međutim, ni ovaj put nas nije lišio svojih veština na Stratokasteru, u pesmi "Lowdown Part II“ opet nam je pokazao koliko daleko može da nas odvede sa gitarom.
Ova instrumentalna pesma dolazi kao neka vrsta intermisije u kojoj se predajemo snu muzičara i time ona označava i svojevrsnu prekretnicu u albumu.
I ovaj put možemo čuti religiozne motive u njegovim pesmama kao i konstantno vraćanje u sigurnost ljubavi koje ima prema svojoj dragoj kao njegovo večito utočište i male promene koje defiišu njegov život prethodnih godina.
Sa svakim novim akordom, Kivanuka nas vodi kroz introspektivno putovanje, suočavajući nas sa našim strahovima i nadama.
Njegova muzika je poziv na razmišljanje o prolaznosti i lepoti svakodnevnog života.
U svetu gde se često gubi veza sa sobom, Kivanuka nas nežno vraća korenima, podsećajući nas na snagu ljubavi i vere kao večnih utočišta.
Nema komentara