Netfliksova adaptacija Rebeke iz 2020. godine, u režiji Bena Vitlija, pokušaj je modernizovanja klasike, a krajnji rezultat je vizuelna lepota fotografije, bez “duše” gotičkog žanra.
Zaista je hrabar potez upustiti se u rimejk Rebeke, romana Dafne du Morije iz 1938. godine i Hičkokovog istoimenog filma nagrađenog Oskarom 1940. godine. Ono što je simbol romana i originalnog filma je svakako priča o sablasnom i jezivom imanju po imenu Menderli i događajima koji su se tamo zadesili. Ipak, Netfliksova verzija se više trudi da bude romansa za današnje generacije, umesto akcenta na uznemirujuću priču koja je original učinila ikoničnim.
Za sve one koji se do sad nisu susreli sa ovim klasičnim romanom, Rebeka prati mladu, neimenovanu ženu (Lili Džejms), koja upoznaje udovca Maksima de Vintera (Armi Hamer). Nakon što su imali brzinsku romansu u Monte Karlu, devojka postaje nova gospođa de Vinter i seli se u Menderli, ogromno imanje koje pripada njenom suprugu. Međutim, senka prve Maksimove žene, Rebeke, i dalje je sveprisutna u svakom kutku imanja, u svakoj sobi koju nova gospođa de Vinter obiđe. Priča se dalje razvija, kroz mešavinu romantike, misterije i straha karakterističnog za gotiku, sa tajnama koje se polako odmotavaju.
Film vizuelno izgleda fantastično. Kostimi su prava umetnost i garderoba Lili Džejms se razvija gotovo identično kao i njen lik; od nežnih, pastelnih tonova, do smelih crvenih, nadograđujući njen “luk karaktera”. Sama glumica, u ulozi neimenovane junakinje, šarmantna je i trudi se da iznese ceo film. Kristin Skot Tomas, u ulozi gospođe Danvers, domaćice imanja Menderli, još je jedna svetla tačka filma. Njena hladnoća je preteća i zaista nosi svaku scenu u kojoj se pojavi - istinski suptilni negativac.
MovieFreak.com
U čemu je onda problem ovog rimejka? Gotička atmosfera koja je roman i Hičkokov film učinila tako uzbudljivim, u Netfliksovoj Rebeci je potpuno razvodnjena. Reditelj Ben Vitli odlučio je da umesto građenja psihološke nelagode, prikaže melodramu (kao da pokušava da dopre do publike serije Bridžerton, a ne do ljubitelja gotičkih klasika). Tempo filma je neujednačen, što se izuzetno oseti u “nebitnim” scenama koje traju predugo, za razliku od scena koje sadrže ključne momente i kroz koje se samo “protrčalo”.
A onda imamo i Armi Hamera kao Maksima. Dakle, udovac de Vinter je trebalo da bude beskrajno harizmatičan, neko čiji šarm skriva nekakve mračne tajne. Hamerov pristup ulozi deluje površinski, kao da nikada nije do kraja shvatio gradaciju svog karaktera i to se oseti pred kamerom. Hemija između njega i Lili Džejms je mlaka i neosetna, što dodatno narušava čitavo iskustvo gledanja filma.
Zašto uopšte rimejkovati Rebeku? Hičkokova verzija iz 1940. nije savršena, ali je prenela klaustrofobičnu atmosferu imanja Menderli i paranoju življenja u tuđoj senci. Vitlijeva Rebeka nije ponudila novo tumačenje ovog klasika, samo je površina priče “ulepšana”. Promenjene su neke tačke radnje, čini mi se kako bi delovalo modernije, ali se izgubilo sve ono što je originale učinilo bezvremenskim. Jednostavno je data prednost estetici u odnosu na suštinu priče.
Ako uživate u prelepoj filmskoj fotografiji i ne smeta vam romansa, ova Rebeka bi mogla da vam bude zanimljiva. Ali ako volite roman ili Hičkokovu verziju, verovatno će vam glavno pitanje biti: “Gde je onaj jezivi Menderli?!”
Konačna ocena: 3/5
Nema komentara