Tema „crva u vodi“ nakon svih ovih meseci postala je standardni deo razgovora, odmah nakon, naravno,
nestanaka vode. Voda, kad je ima, je puna kamenca i nematoda, pa zato kupujemo flaširanu, koja je sa
druge strane puna mikroplastika, a i pogubna po okolinu. Osnovna supstanca bez koje život nije moguć
često je pod znakom pitanja za stanovnike Novog Sada, ali koji su zapravo problemi sa
vodosnabdevanjem koji muče ovaj grad?
Prve vesti o nematodama stigle su nam u avgustu 2024. godine, ali deluje da i dalje nisu zastarele. Uprkos
pokušajima umirivanja od strane nadležnih organa, većini stanovnika nije prijala zamisao da voda koju
treba da piju, ali i sa kojom treba da kuvaju i održavaju ličnu higijenu u sebi sadrži neke mikroskopske
crve. Institut za javno zdravlje Vojvodine je u avgustu objavio Izveštaj o zdravstvenoj ispravnosti vode za
piće u kom je konstatovano da u „da u prečišćenoj vodi za piće iz javnog vodovoda na teritoriji Grada Novog
Sada i naselja ne postoji direktna pretnja po zdravlje ljudi” ali i da nematode mogu da izmene ukus, miris ili
izgled vode, u kom slučaju se ne savetuje konzumiranje. U svakom izveštaju nakon tog, Institut izjavljuje da je
kvalitet vode u Novom Sadu u potpunom skladu sa regulativom. Iako bi ovi izveštaji trebalo da služe da umire
građane, Novosađani i dalje nisu prestali da se pitaju da li je voda sada zaista ispravna, ili neko od njih krije
podatke o tome kakvo je stanje zaista.
I pre nego što su na scenu nastupili crvi, bilo je dobro poznato da voda u čitavoj Vojvodini nije visokog
kvaliteta, a da je Novi Sad jedno od nekoliko mesta gde je ona ispravna za piće. Ako su nas u školi učili da je
voda tečnost bez boje, mirisa i ukusa, onda ono što Vojvođanima teče sa česme nije voda. U zavisnosti od toga
u kom mestu se nađete, ona može biti žućkasta, bela, miris može da varira od suptilnog do izuzetno
neprijatnog, negde je opisuju kao masnu, a skoro svuda kao tešku.
Ovo su naravno samo čulno primetni faktori, koji ako su prisutni, kako Institut za javno zdravlje Vojvodine
kaže, potrošač ima pravo da odbije da koristi senzorno izmenjenu vodu za piće.
Pored vidljivih faktora ima i onih na mikroskopskom nivou, pored teških metala i drugih zagađivača, koji
takođe mogu imati negativne posledice po zdravlje. Baš te posledice po zdravlje su verovatno najveća briga
građanima, a deluje da u tom domenu ima puno pitanja na koja ne možemo dobiti odgovore.
Institut za javno zdravlje "Milan Jovanović Batut" u izveštaju za 2022. o kvalitetu pijaće vode u javnim
vodovodima navodi i da "neki uzročnici neispravnosti pripadaju grupi toksičnih i kancerogenih materija i
imaju uticaja na zdravlje”, ali, naravno, podataka o potencijalnim posledicama po zdravlje nema. Dokazati da
je uzrok neke bolesti konkretno faktor poput zagađene vode, koju piju svi stanovnici određenog mesta, je težak
zadatak. Bez pomnog praćenja podataka o zdravlju čitave populacije ne možemo zasigurno znati koja
oboljenja i u kojoj meri izaziva zagađena voda.
Fabrika vode nema dovoljno, cevi su stare, od neadekvatnih materijala, sklone pucanju, rđi, a ni sama voda na
izvoru iz kog se snabdevamo nije zadovoljavajućeg kvaliteta.
Još jedna tema koja ne može da promakne kad se diskutuju nevolje Novosađana sa vodom je svakako Dunav,
čiji boja i miris već dugi niz godina brinu građane. U reku se izliva kanalizacija, što ne predstavlja problem
samo nekolicini Novosađana koji se u Dunavu tokom letnjih meseci i dalje kupaju. Ekosistemi koji nastanjuju
ovu reku konstantno su ugroženi, a od smrada ne mogu da pobegnu oni koji blizu obale žive ili rade.
Broj mesta u Vojvodini koja imaju ispravnu vodu za piće je izuzetno mali, a čak ni tamo gde je proglašeno da
je bezbedna građani ne mogu na to da se oslone. Problemi su česti, kad naiđu, nedovoljno pažnje im se
posvećuje, a još manje truda se uloži da se ti problem građanima objasne. Sve veći broj Novosađana bira da
češće kupuje flaširanu vodu, pre svega zbog nepoverenja u institucije da će na vreme obavestiti građane da
voda ipak nije ispravna za piće. Institucije koje su odgovorne za zdravlje građana ne komuniciraju dovoljno
često i dovoljno transparentno, a građani ispaštaju. Ispaštaju im novčanici i rutine, a može se nešto reći i o
odsustvu osećaja mira i sigurnosti koju bi trebalo da stvara svest o tome da nadležne institucije čine sve što je u
njihovoj moći da kvalitet života u ovom gradu bude dostojan čoveka.
Nema komentara