U luksuznom norveškom hotelu Radisson Blue Plaza, poznatom još i kao Oslo Plaza, 3. juna 1995. godine u sobi broj 2805 pronađeno je beživotno telo žene. Telo je slučajno otkrio jedan od radnika zaposlenih u službi obezbeđenja.
Nepune dve nedelje pre tog incidenta, 22. maja 1995. godine, recepcija hotela primila je poziv od žene koja je želela da rezerviše sobu. Govorila je na engleskom jeziku i predstavila se kao Dženifer Fergejt iz Belgije. Devet dana kasnije pozvala je ponovo, ali ovog puta kako bi najavila promenu prvobitnih planova. Rekla je da će to veče doći u hotel, na dve noći, i da neće biti sama, već će s njom doći i njen partner, Luis Fergejt. Interesantno je što je ovog puta žena govorila tečnim nemačkim jezikom.
Kao što je i bilo najavljeno, Dženifer u Oslo plazu stiže 31. maja oko 22.40 časova. To veče je na recepciji hotela bila ogromna gužva jer su poslednja tri aviona sletela u Oslo, te je teže bilo primetiti šta se zapravo dešava u predvorju. To potvrđuje i, kasnije otkriveni, sukob mišljenja dvoje zaposlenih. Saša Andenson, recepcioner koji je primio Dženifer, tvrdio je da je ona bila sama, dok je Ivi Jurzen, Sašina supervizorka, bila ubeđena da je sa Dženifer bio i jedan visok, tamnokosi muškarac. Na kraju, i pored brojnih spekulacija, nikada zapravo nije potvrđeno ko je govorio istinu. Interesantna je i činjenica da, prilikom popunjavanja prijavnog formulara, Dženifer nije navela broj pasoša kao ni podatke s kreditne kartice, što je bilo obavezno kao vrsta finansijske garancije u slučaju nepredviđenih situacija. I dalje je nejasno kako ova nepravilnost odmah nije primećena i kako joj je dopušteno da odsedne u hotelu. Prema rečima Ivi Jurzen, ovaj propust je bio nedopustiv jer su postojala stroga pravila hotela vezana, upravo, za takve stvari; međutim, Saša Andenson je tvrdio da propust i nije toliko neočekivan, s obzirom na gužvu u hotelu te poslednje majske večeri.
Foto: www.bustle.com
Isto veče, Ivi i Saša su, ponovo, videli različite stvari. Nekoliko sati nakon odlaska u sobu 2805 na 28. spratu, Dženifer je viđena u holu hotela. Saša je tvrdio da je sama stajala kod liftova, pri čemu mu se učinilo da čeka nekoga. S druge strane, Ivi je bila sigurna da ju je videla s istim muškarcem, najverovatnije Luisom Fergejtom, kako razmenjuje novac. Naravno, za razliku od prvog puta, sada je bilo moguće da su obe priče istinite, s obzirom na to da se ni Ivi ni Saša ne sećaju tačnog vremena. Moguće je da je Dženifer prvo čekala Luisa i da su kasnije razmenjivali novac, iako misteriozni muškarac nakon toga nikada više nije viđen.
Sutradan, 1. juna, Dženiferini planovi su se, ponovo, izmenili. Ovog puta je produžila boravak za još jedan dan, ali, opet neznano kako, ni ovog puta nije ostavila podatke iz pasoša ni kreditne kartice. Tog dana su u sobu 2805 ušle spremačice kako bi je pospremile. Tada su primetile da su, iako im je dan ranije rečeno da pripreme sobu za dve osobe, korišćeni samo jedan jastuk i čaršav. Zaključile su da je verovatno došlo do neplanirane promene, te su drugi čaršav, koji je bio sklonjen sa strane, složile i stavile u orman. Uočena je i nepravilnost prilikom popunjavanja prijavnog formulara, te je poslato prvo obaveštenje, preko ekrana televizora, u sobu 2805; međutim, tog 1. juna hotel iz sobe nije dobio nikakvu povratnu informaciju.
Uz pomoć ulaznih kartica, moguće je bilo proveriti kada je svaki gost hotela, pa tako i Dženifer, ulazio u sobu. Naime, u sistemu dostupnom zaposlenima u hotelu vidljivo je bilo svako ulaženje korišćenjem ulazne kartice, koju svaki gost dobije prilikom dolaska u hotel. Ovog puta su primećene nelogičnosti: nakon produžetka boravka, 1. juna, Dženifer se nije vratila u sobu, odnosno nije karticom otvorila vrata, sve do 2. juna u 8.50. Moguće je da ju je, posle produžetka boravka, u sobu pustila osoba koja je već od ranije bila tamo, ali spremačice nisu primetile da je više od jedne osobe boravilo u sobi 2805. Postavlja se pitanje – gde je Dženifer bila tih 20 sati? Gde je prenoćila? Njena kartica je poslednji put korišćena tog 2. juna u 11 časova i tri minuta.
Kristen Anderson, radnica hotela, bila je poslednja osoba koja je videla Dženifer živu. Iz sobe 2805, 2. juna u 20.06 stigla je porudžbina. Naručena je krompir salata s bratvurstom. S obzirom na to da je Oslo plaza bio luksuzan hotel, uobičajeno je bilo da se narudžbine dostave u sobu, te je Kristen uradila upravo to. Kasnije je rekla da je odmah primetila koliko je soba bila uredna, gotovo sterilna, skoro kao da nije ni korišćena. Takođe, iznenadio ju je i bakšiš od čak 50 norveških kruna (otprilike četiri evra) koji je dobila od, do tada malo pričljive, Dženifer.
Dan nakon Kristeninog susreta s Dženifer, 3. juna, poslato je i treće obaveštenje u Dženiferinu sobu u vezi s nepotpunim prijavnim formularom. Kako Dženifer i dalje nije rešila problem, odlučili su da pošalju nekog da proveri šta se događa. Pošto je na njenim vratima već dva dana stajao natpis Ne uznemiravaj, poslali su radnika obezbeđenja, jer su jedino oni, od svih zaposlenih u hotelu, posedovali kartice koje su mogle da otvore vrata čak i ako su iznutra bila zaključana. Ne sluteći šta se zapravo događa, radnik obezbeđenja je, oko 19.50, otišao na 28. sprat. Kada je pokucao na vrata, čuo je pucanj, nakon kojeg je otišao do recepcije kako bi pozvao policiju, ostavivši tako vrata sobe van nadzora. Nakon razgovora s policijom, zaključeno je da su imena Dženifer i Luis Fergejt zapravo lažna.
Radnik obezbeđenja je u 20.04 ušao u sobu koristeći svoju karticu. Zatekao ga je mrak, tek donekle narušen svetlom televizora, i beživotno telo žene na krevetu. Prvo što je primetio bio je, kako sam navodi, oštar neprijatan miris, koji nije mogao da prepozna. Da to nije jedina neobičnost, pokazalo se nakon dolaska policije i detaljne provere mesta nesreće, kada ovaj slučaj dobija novu dimenziju.
Foto: www.imgur.com
Naime, prvo što su primetili bila je Dženifer, koja je ležala na samoj ivici kreveta, u gotovo neprirodnom položaju, s prostrelnom ranom na sredini čela. U desnoj ruci, na grudima, držala je poluautomatski pištolj, poznat kao belgijanac. Policija je uočila dva ispaljena metka, jedan koji je usmrtio Dženifer i drugi, proglašen za ’probni hitac’, u jastuku. Jastuk je bio okrenut tako da trag metka ne bude vidljiv. S pištolja je bio uklonjen serijski broj, što i nije toliko neobično kada je reč o ilegalnom oružju, ali, čak ni posle detaljnog policijskog postupka, broj nije bio vidljiv. Zaključeno je da je ovo odrađeno profesionalno, najverovatnije kiselinom. Nevidljivi serijski broj je samo jedna od neobičnosti ovog slučaja. Pored kreveta stajala je crna akten-tašna u kojoj se nalazilo 25 metaka. Iako su Dženiferini otisci pronađeni po celoj sobi, nije ih bilo na pištolju i mecima. Takođe, na Dženiferinim rukama i dlanovima nije pronađena krv, kao ni barutni otisak korišćenja pištolja, koji treba da bude vidljiv, ukoliko je zaista ona koristila pištolj, kako je mesto nereće pokazivalo.
Foto: www.medium.com
Foto: www.imgur.com
Daljom istragom utvrđeno je da su sa svih odevnih predmeta sklonjene etikete i da nedostaju osnovne stvari. Zapravo, u sobi 2805 se nalazilo izuzetno malo stvari, ili barem stvari za koje se očekuje da će biti pronađene i koje potvrđuju identitet ove osobe. Nedostajale su četkica i pasta za zube, pasoš, novčanik, šminka (u trenutku smrti Dženifer je nosila ajlajner), kao i crna suknja koju je nosila kada je Kristen isporučila hranu. Upravo se ista ta hrana, isporučena dan ranije, nalazila na stočiću u sobi. Ovo ne bi bilo toliko neuobičajeno da u telu Dženifer nisu pronađeni nesvareni ostaci te hrane. S obzirom na to da u sobi nije bilo frižidera u koji bi hrana mogla da se odloži za drugi dan, postavlja se pitanje da li je njena smrt dogodila dan ranije. Da li je ceo ovaj događaj insceniran? Da li su meci ispaljeni baš kada je radnik obezbeđenja pokucao na vrata kako bi se tačan sled događaja zataškao?
Foto: www.imgur.com
U sobi 2805 pronađene su i novine koje je hotel dostavljao gostima, ali one su bile rezervisane za sobu 2805, već 2816, i predstavljale su jedini predmet prisutan na mestu nesreće koji je na sebi imao otisak prsta koji ne pripada Dženifer. Međutim, policija nikada nije identifikovala osobu iz sobe 2816; nažalost, 2016. godine, kada je istraga ponovo otvorena, hotelski podaci za 1995. bili su izbrisani. Takođe, pronađena je pegla koja nije bila deo uobičajenog inventara sobe, odnosno morala je biti zatražena od hotela. Međutim, prema rečima zaposlenih u hotelu, iz obe 2805 nikada nije zatražena pegla.
Otkriveno je i da adresa u Verlenu (Belgija) navedena u prijavnom formularu zapravo ne postoji, kao ni poštanski broj. Odnosno, da stvari budu još čudnije, poštanski broj postoji, ali za mađarsko selo Gornji Senik. Dakle, Dženifer je svesno davala lažne informacije kako bi sakrila svoj identitet.
Nažalost, bez obzira na brojne pojedinosti ovog slučaja koje ukazuju i na drugačije tumačenje događaja, policija je 1995. godine odlučila da čitav slučaj ipak proglasi za samoubistvo. Dženifer je sahranjena bez ikakvih podataka o tome ko je bila, jer se nikada niko nije oglasio povodom njenog identiteta. Čak ni ponovno otvaranje istrage nije dovelo do konačnog odgovora.
Međutim, samoubistvo nije hipoteza u koju većina veruje. Mnogi smatraju da je ova misteriozna žena bila špijun, te da je zato toliki trud uložen da ostane anonimna, čak i posle smrti. Možda bi, da je već na samom početku istrage, 1995. godine, slučaj gledan u drugačijem svetlu, odgovori na neka pitanja sada postojali, a možda, ukoliko je zapravo zaista reč o špijunskoj aferi, i ne bi.
Nema komentara