Živi svijet rijeka Bosne i Hercegovine zamjenile turbine

Da bi Bosna i Hercegovina koračala putem kandidata za članstvo u EU, jedan od uslova je prelazak na obnovljive izvore energije i očuvanje prirode. Za dvije godine, na njenom tlu u rad su puštene 82 mini hidroelektrane (MHE), a planira se izgradnja još 186 novih, u narodu okarakterisanih kao postojenja velike ekološke štete, a beznačajne koristi. 

Foto: Izgradnja mini hidroelektrane na rijeci Lašvi  

Država Bosna i Hercegovina može da se pohvali sa mnogo rijeka, ali i sa još većim brojem mini hidroelektrana koje su izgrađene ili tek treba da se grade. Da bi se jedno takvo postojenje napravilo potrebno je pregraditi korito rijeke. Na brani se gradi generator koji mehaničku snagu vode pretvara u električnu energiju, koja dalje prolazi kroz elekričnu mrežu i dolazi do potrošača. Voda se, nakon što prođe kroz točak generatora, vraća u korito, ali to nije dovoljno da bi živi svijet u njoj mogao da opstane. 

Izgradnjom malih hidroelektrana ne narušava se samo život u rijeci i pored nje, nego i životi ljudi koji su vezani za tu rijeku, upozorila je koordinatorica koalicije za zaštitu rijeka BiH Dragana Skenderija.

„Mini hidroelektrane dobijaju koncesije tajkunskim kanalima u BiH, a njihovi vlasnici ne proizvode opšte dobro, već su na vrijednostima od opšteg dobra instalirali elektrane kao privatne dućane koje im donose ličnu korist“, rekla je Skenderijeva i dodala da bi vlasti u BiH trebalo da imaju bitnija posla od iznošenja dobara iz države. 

Protesti građana počinju još 2017. godine, kada rijeke na kojima su izgrađene brane ostaju potpuno bez živog svijeta. Mirno, pokušali su da utiču na javnost i pretoče im problem. Organizovana okupljanja na obalama rijeka uspijela su da zaustave radove na dan ili dva, ali dugotrajna rješenja dolaze tek ove godine. Parlament BiH usvaja Zaključak o moratorijumu na izgradnju MHE. No, Skupština Republike Srpske je isti Zaključak odbila. Nejedinstvo u stavovima entiteta ogleda se i u brojnim sudskim postupcima za dodjelu koncesija na graničnim rijekama. To je samo vrh ledenog brijega, jer BIH i dalje subvencionira izgradnje. Primjeri su rijeke Doljanka, Neretva i Ugar, na kojima su gradilišta i danas aktivna. 

Evropska unija zahtjeva od država kandidata da 40 odsto od ukupne proizvedene električne energije dolazi iz obnovljivih izvora, kaže tehnički direktor Elektrodistribucije a.d Pale, Milivoje Jugović.

„Ovo preduzeće posjeduje koncesiju nad dvije MHE na području Sarajevsko-Romanijske regije. Dozvole za ova postrojenja izdaje Vlada Republike Srpske. Mi energiju dobijenu ovako, spajamo sa ostalom proizvedenom strujom, jer male elektrane još uvijek nemaju dovoljnu snagu da bi pokrile veće potrebe potrošača“, dodaje Jugović.

Bosna i Hercegovina u isto vrijeme električnu energiju uvozi i izvozi. Prema podacima OEC-a (Observatory of Economic Complexity), u 2017. godini izvoz električne energije je u ukupnom izvozu BiH iznosio 4,7 odsto i za tu energiju je primila 295 miliona dolara, dok je uvezla električnu energiju u vrijednosti od 175 miliona dolara. Razlog tome je postojanje tri elektroprivrede koje djeluju nezavisno jedna od druge. Primjer su dijelovi Bosne i Hercegovine koji su u mreži JP Elektroprivrede Hrvatske, zajednice Herceg Bosne koja uopšte nema termoelektrana u svom sastavu, te kada se desi sušni dio godine, ona mora uvoziti struju, a ne preuzima je od druge elektroprivrede. 

Profesor ekologije na Univerzitetu u Sarajevu Krsto Mijanović podsjeća da je u Brazilu 1992. na samitu o Zemlji donijeta Agenda 21 kao strategija za 21. vijek. U njoj je naglašeno da se države moraju planski pridržavati preporuka o smanjenju potrošnje prirodnih resursa. 

„Komisija za Energiju i Energetsku efikasnost EU dala je zadaću svim članicama i onima na pristupnom putu da smanje proizvodnju energije iz mineralnih izvora energenata za 9 odsto u posljednjih 10 godina. Taj procenat treba nadoknaditi proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije. Ali naša država je ovaj standard već dostigla, pa čemu onda izgradnja novih MHE“, pita se Mijanović i savjetuje da je potreban uređeniji sistem gdje su uključeni svi sektori. Niti jedan problem se neće riješiti prebacivanjem smeća sa jedne strane entitetske granice na drugu, a u toj igri političara ispaštaju rijeke.