Krajem januara, u vreme kada u osnovnim i srednjim školama obično počinje drugo polugodište, prosvetni radnici počeli su da održavaju sednice na kojima se glasalo o obustavi rada u znak solidarnosti sa studentima i njihovim blokadama fakulteta, ali i u sklopu sopstvenog protesta koji je u tom momentu trajao već nekoliko meseci, gotovo od početka školske godine.
Radnici su zahtevali bolje plate i uslove rada, a u jeku studentskih protesta njihov je štrajk postao intenzivniji.
Brojne škole, osnovne i srednje, ušle su u potpunu ili delimičnu obustavu rada. Početkom februara u Novom Sadu gotovo da nije bilo škola u kojima se nastava održavala redovno. U srednjim školama bi obustave rada funkcionisale pretežno u skladu sa blokadama škola koje bi inicirali maturanti, a u osnovnim školama i srednjim školama koje nisu bile blokirane, odluka o obustavi bi bila izglasana uglavnom na određeno vreme, uz mogućnost produžetka.
Profesor informatike Valentin Novačić objašnjava kako je to izgledalo u Osnovnoj školi “Prva vojvođanska brigada” u Novom Sadu:
“Dana 20. januara izglasali smo potpunu obustavu rada i kao razloge naveli ugroženu bezbednost i podršku studentskim zahtevima. Više od polovine zaposlenih podržalo je obustavu, a kolege koje nisu bile za obustavu držale časove 45 minuta po redukovanom rasporedu”, precizira on.
Naš sagovornik naročito ističe značaj podrške roditelja učenika koji u tom momentu nisu slali decu na nastavu, već su sami dolazili do škole kako bi pomogli nastavnicima koji su tamo svakodnevno držali sastanke i planirali javne časove.
Razna udruženja prosvetnih radnika u štrajku pozvala su na totalnu petodnevnu obustavu nastave od 24. do 28. februara, uprkos najavljenom smanjenju plata od strane vlasti. Kako 22. Februara prenosi Radio Slobodna Evropa, ministarka prosvete Slavica Đukić Dejanović potvrdila je za njihov portal da će februarske plate prosvetnim radnicima koji štrajkuju biti smanjene, izjavivši:
"Biće plaćen svako onoliko koliko je radio.”
Profesor doktor Dejan Jakšić, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Subotici, prodekan za finansije i organizaciju i rektor Univerziteta u Novom Sadu u periodu od 2018. do 2021. godine smatra da je sindikalno organizovanje od ključnog značaja u borbi ka kolektivnim ciljevima:
“Od sindikalnih organizacija se očekuje da omoguće borbu za radnička i ljudska prava bez egzistencijalnog ugrožavanja. To je prepoznato kao nešto što je od ključnog značaja, a nedostaje u borbi za pravednije društvo“, objašnjava on.
Foto: Odjek/Dnevnik
Ministarstvo prosvete uputilo je 24. februara dopis školama o obračunu zarada za februar u vezi sa najavljenim smanjenjem plate.
Kako je tom prilikom za Radio 021 izjavio Aleksandar Vinić iz Asocijacije škola u štrajku, nastava je u tom momentu bila obustavljena u 500 do 600 škola u Srbiji i u štrajku je učestvovalo oko 20.000 prosvetnih radnika – što čini četvrtinu zaposlenih u osnovnim i srednjim školama.
Ljubica Oparnica, profesorka na Pedagoškom fakultetu u Somboru, objašnjava kolika je dubina razloga iz kog su prosvetni radnici stupili u štrajk:
“Prosvetari, nosioci borbe u malim sredinama, zaustavili su sve ono što je u njihovoj moći, obustavili su nastavu da skrenu pažnju na alarmantnu situaciju u društvu. Cilj je da istaknu da se ne može nastaviti normalan život, dokle god odgovorni za zločin na železničkoj stanici u Novom Sadu ne budu procesuirani, dok institucije ne počnu da rade svoj posao nezavisno od izvršne vlasti”, govori ona.
Ipak, neretko je dolazilo do nesuglasica između kolektiva i uprave, što je rezultiralo u različitim informacijama o brojnosti nastavnika u štrajku, i dece koja pohađaju nastavu, od kojih su neke kružile medijima:
“Što se tiče uprave [Osnovne škole Prva vojvođanska brigada” ], morali su da stvore privid da škola radi, pa su se služili raznim trikovima kao što je iznošenje lažnih podataka o broju dece koja pohađa nastavu”, konstatuje nastavnik informatike.
Povodom gorepomenutog dopisa, Udruženje sekretara osnovnih i srednjih škola uputilo je direktorima škola otvoreno pismo gde navode da nije tačno da je smanjenje plata na takav način regulisano članom 126 Zakona o osnovama sistema i obrazovanja i vaspitanja, kako je pomenuto u dopisu, te da dopis ministra ne može biti pravni osnov za donošenje odluke kojom se rešava o pravu, obavezi ili odgovornosti zaposlenog.
Profesor doktor Jakšić ne smatra da je ijedan od datih razloga pravedan i dalje obrazlaže:
“Smanjenje zarade zbog toga što nije zarađena je argument opravdanja mera države i nema za cilj postizanje pravičnosti u društvu, posebno imajući u vidu da radnici u obrazovanju nisu u mogućnosti da realizuju nastavu što ovu meru u stvari čini nepravičnom“, i dodaje: „Umesto smanjenja zarada pre bismo mogli da govorimo o ukidanju zarada budući da su one obesmišljene do nivoa ispod egzistencijalnog minimuma.“
Ljubica Oparnica smatra da poslednjih godina svedočimo sve većem potcenjenju prosvete, počev od nepoštovanja zvanja do opšte rastućih cena kojima cene privatnih časova, alternativa kojoj bi se nastavnici mogli okrenuti uzimajući u obzir smanjenje plata, nisu slične:
„U našoj otetoj zemlji, prosveta - jedan od najbitnijih esnafa jedne države - već odavno je ponižena, a prosvetni radnici omalovaženi i potcenjeni: U toj našoj otetoj zemlji ne ceni se znanje, već mu se pretpostavljaju podobnost i poslušnost“, govori ona za Odjek.
Foto: Odjek/ResearchGate
Ipak, uprkos kolektivnom trudu i objašnjenju, dana 6. marta su prosvetni radnici primili prvi deo plate čiji iznos nije bio fiksan. Dogodilo se da pojedini nastavnici dobiju pun iznos plate, drugi potpuno ostanu bez nje, a neki dobiju mali procenat koji se vodi kao deo radnih sati koji ne spada u držanje neposredne nastave, kako je tog dana preneo portal Danas. Takođe, važno je spomenuti da od smanjenja plata nije bio pošteđen ni nenastavni kadar – u pojedinim školama platu nisu dobili ni administrativni radnici, ni spremači i domari.
Valentin Novačić rekao je za Odjek da su svi članovi kolektiva koji su učestvovali u obustavi dobili umanjenje plata, dobivši svega 5% pune zarade za mesec februar, te da se isti scenario ponovio mesec dana kasnije.
Prosvetni radnici su ovaj nezakonit čin dočekali rešeni da ostanu pri svojim načelima, uz učenike, ali i najavili odgovarajuće tužbe, s obzirom na to da umanjenje plate može uslediti tek po pokrenutom disciplinskom postupku i uz rešenje o umanjenju. Pored toga, naš sagovornik naglašava da nije samo finansijski aspekt zaslužan za obeshrabrivanje prosvetara u štrajku:
“Trpeli smo i druge vidove zastrašivanja kao što su pozivanje kolega od strane uprave da se vrate predavanju, pozivi kolegama koji imaju ugovor na odreðeno vreme “da razmisle”, bilo je čak i poziva od strane policije na “prijateljski razgovor”. Ne sme se izuzeti ni targetiranje kolega, pa i članova njihove porodice od strane nepoznatih lica po drušvenim mrežama”, dodaje on.
Pored jasne potrebe za materijalnim sredstvima, a uzimajući u obzir da ponekad porodicu čine dva prosvetna radnika i njihova deca, Dejan Jakšić ističe i da je mogućnost dodatnog zaposlenja u struci u prosveti ograničena i zavisi od specifičnosti nivoa i profila obrazovanja, što dodatno otežava situaciju.
U danima posle 6. marta nije izostala podrška građana koji su prepoznali značaj pozicija prosvetnih radnika, te su usledile i solidarne akcije prikupljanja novca. Neformalna grupa IT stručnjaka pokrenula je platformu “Mreža za solidarnost” preko koje su zainteresovani građani Srbije mogli da doniraju novac, a Fondacija Alek Kavčić dodatno je otvorila fond za donacije iz inostranstva.
Svega dve nedelje nakon isplaćenog umanjenog prvog dela plate, na sajtu Fondacije objavljeno je da je do tog momenta prikupljeno skoro 60 miliona dinara za prosvetare.
Foto: Odjek/Autonomija
Uprkos novčanoj pomoći, kolektiv Osnovne škole “Prva vojvođanska brigada” izglasao je prekid obustave 2. aprila i od tada se u školi časovi održavaju redovno, u trajanju od 45 minuta. Nastavnik Novačić ističe da novac nije jedini uticao na pad morala, već da je izostala podrška drugih grana javnog sektora koja bi nastavnike ohrabrila da u borbi istraju duže, i dodaje:
“Obustava je ostavila ozbiljne zdravstvene posledice na sve njene učesnike i bila jako mučna, ali mi i dalje smatramo da je to jedan častan vid borbe za pravednije društvo i bolje sutra, ne samo nas kao prosvetnih radnika, već svih slobodnomislećih ljudi.”
Blokade škola i obustave nastava ulaze u treći mesec trajanja – uz sve gorenavedene poteškoće i izazove, situacije se svuda pojedinačno konstantno menjaju, ali u Novom Sadu i uprkos pojedinim obaveštenjima uprave i pozivima na uspostavljanje onlajn modela nastave, upornost ne jenjava, te se u većini škola nastava i dalje ne odvija redovno.
Profesorka Oparnica prepoznaje cilj ka kom se kreću kao razlog za istrajnost:
“Prosvetari se ne plaše ucena, pretnji, gubitka posla i pritisaka zbog iznošenja svojih stavova jer znaju da to može da se događa samo u zemlji u kojoj volja pojedinca piše pravila, a da Država za koju se bore studenti i njihovi profesori i za koju se zalažu oni - prosvetari - to neće dopustiti. Neće odustati, jer znaju da dostojanstven život bez pretnji i ucena nema cenu i da je sloboda vazduh i voda za duhovni razvoj društva. Mi, profesori na fakultetima i u školama, to znamo i ne možemo odustati, stajaćemo pored i ispred naših studenata i đaka do ispunjenja njihovih demokratskih zahteva”, zaključuje ona.
Nema komentara