Predstava „Drakon" prožeta je nizom sličnosti sa aktuelnom situacijom koja se dešava u Srbiji već duže vreme. Da li ovo znači da su neke priče vanvremenske, ili pak, da se istorija iznova i iznova ponavlja? Predstava je premijerno izvedena sinoć u Pozorištu mladih.
Pokoran narod ubeđen u to da živi slobodno, pohlepna vlast i prividna demokratija samo su neke od odlika toponima u koji je radnja smeštena. Ipak, radi se o srednjem veku, vitezovima i zastarelim patrijarhalnim tradicijama.
Za Odjek je govorila rediteljka predstave, Ljudmila Fjodorova, o tome kako je priča sama po sebi svevremena:
„Iako je sam Švarcov tekst po kom je predstava rađena nastao pre osamdesetak godina, smatram da priča nije ograničena istorijskim razdobljem jer je tema kojom se bavi bila aktuelna tada, aktuelna je danas i biće u budućnosti. Nisam imala potrebe da je prilagodim konkretnom kontekstu", objašnjava ona.
Foto: Tijana Doroški
Iako je predstava smeštena u davno prošlo vreme, audio-vizuelni doživljaj bio je potpuno drugačiji. Naime, dizajn svetla, zvučni efekti i vizuelna kompozicija bili su potpuno u skladu sa standardima savremene pozorišne produkcije, pa čak i više od toga, iako saznajemo da je proces pripreme započet pre svega mesec i po dana.
Glumica Ksenija Mitrović govorila je o tome koliko je bio izazovan ceo proces stvaranja predstave:
„Još kada smo počeli da pripremamo predstavu povezala sam priču sa aktuelnom situacijom u našoj državi. Imali smo veliku odgovornost da priču prenesemo na pravi način - da to ne bude banalno", smatra naša sagovornica.
Čini se da je publika delila isto osećanje - vladao je deljeni sentiment vremena u kom živimo.
Potrebno je da se ljudi oslobode potlačenosti, a ne da ih neko oslobodi vladara - upravo o tome govori Drakon.
Nema komentara