Nekada davno, dok je Dunav još bio mlad i nemiran, odnosno pre nego što je podignut nasip kraj današnjeg keja, ulice su građene na nekolicini uzvišenja, dolmi i brežuljaka. Nažalost, kada se deo grada naziva Podbara, jasno je da je prethodno navedene teško pronaći. Međutim, pronašao se jedan prirodan nasip. Opasana močvarom i barama starog Novog Sada, skrivala se ulica koja je služila kao pristanište. Prirodan nasip, odnosno greda, bila je jedino mesto na kom se može graditi ovako duboko u močvari. Otuda ime Zlatne grede.
Smatra se za jednu od najstarijih i najočuvanijih ulica. Na prvom planu Novog Sada, iz Dunavske ulice račvale su se ulica Zlatne grede, Zmaj Jovina, i Pašićeva ulica. Dunavska tada još nije imala ime, pa su je ljudi nazivali po mostu; e pa ulica Zlatne grede nije imala taj problem. Ona je još na planu imala nadenuto ime, i šta više, pored današnje Pašićeve (tada Velike čaršije), jedina je imala ime na srpskom!
Ovo je jedna od retkih ulica koje postoje od još od „starog“ Novog Sada, koja i dan-danas ima isto ime kao i na originalnim planovima. Istina, svojevremeno je promenila ime, ali o tome ćemo više kasnije.
Postojanje ove ulice je i planski zanimljivo. Naime, od prethodno pomenute četiri najstarije ulice, ovo je jedina koja nije vodila nigde „dalje“. Dok je današnja Zmaj Jovina vodila ka današnjem Futogu; Pašićeva ka Temerinu, a samo se Zlatne grede završavala u bari.
Bara u Novom Sadu isušena je kada se pojavila neophodna tehnologija. Naime, bara je, pored učestalog izlivanja na naseljena područja, imala običaj i da zaražava ljude. Danas, od cele bare, i prostrane močvare koja ju je okruživala, ostalo je samo oko Novog Sada – Dunavski park.
foto: Marko Antić
No, nazad na ulicu; zašto je greda zlatna? Onaj sa malo boljim zapažanjem primetiće niz spomen ploča na fasadama starih kuća:
Kuća broj 13 bila je dom sekretara Matice srpske, dr Milana Savića i ćerke mu, spisateljice Anice Savić-Rebac.
Kuća broj 21 bila je dom oca domaćeg socijalizma – Svetozara Markovića.
U kući broj 25 je živeo je veliki Laza Kostić.
U kući broj 31 živeo je čuveni filolog, Đuro Daničić.
Najzad, u kući koja se nalazila na mestu današnje Jovine gimnazije, živeo je Čika Jova Zmaj! Na svakoj od ovih građevina postoji spomen-ploča koja ovekovečava ove genijalce. Godinama su u ovoj ulici živeli i profesori Jovine gimnazije. Otuda se godinama kolokvijalno nazivala i profesorska ulica.
Eto što je zlatna!
Kao što to često biva kada neko velik umre, ulica Zlatne grede privremeno je dobila ime po najvećem novosadskom pesniku – Ulica Jovana Jovanovića. Ovo ime nosila je sve do kraja Drugog svetskog rata, kada je Jova dobio veću ulicu, odnosno današnju najpoznatiju ulicu Novog Sada. Tada je našoj maloj ulici vraćeno je originalno ime – Zlatne grede.
Nema komentara