Iako prepuna izazova, sada već godina koju su mnogi rado ostavili iza sebe, obuhvatila je jednu značajnu i posebnu prekretnicu na kulturnom horizontu regiona, u vremenu kada je kultura spala na dno liste državnih prioriteta. Bijeljina, grad od 120 000 stanovnika, ekonomski i politički centar broj dva u Republici Srpskoj, dobila je prvo gradsko profesionalno pozorište.
Foto: Fejsbuk stranica Gradsko pozorište „Semberija“ Bijeljina
Bijeljina je u prošlosti imala veoma razvijeno amatersko pozorište i dugo su vladale jake težnje da se taj pozorišni duh u gradu obnovi. Sa začećem Akademije umjetnosti sa Odsjekom za glumu, stvorilo se plodnije tle za borbu za pozorište, što je na kraju i dovelo do prve profesionalne predstave u gradu.
Iako je zvanično osnovano krajem 2019. godine, prvi budžet i prvu stalnu glumačku postavu dobija tek u 2020. godini. Gradsko pozorište „Semberija“ prvo je profesionalno pozorište osnovano posle 2007. godine u Bosni i Hercegovini, kada je grad Prijedor dobio svoje. Nakon što su se stekli prvenstveno finansijski, pa onda i svi ostali neophodni uslovi za osnivanje ove kulturne institucije, u februaru je održana i prva zvanična premijera predstave „Komedija ometena u razvoju“ u režiji Dušana Tuzlančića, od kada se pozorište i zvanično pozicioniralo na kulturnoj sceni Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, ali i regiona.
O izazovima i preprekama na putu do ovog značajnog postignuća za grad i republiku, govori i v.d. direktora pozorišta „Semberija“ Ivan Petrović.
„Za sve velike i bitne stvari potrebno je vrijeme i međusobno razumijevanje svih strana od kojih zavisi osnivanje i opstanak jedne kulturne institucije kao što je pozorište. Jedna od glavnih prepreka za osnivanje, pored budžeta, bila je i zakonska odredba po kojoj pozorište mora da ima sopstvenu zgradu. Zakon se mijenja 2016. godine i po novom Zakonu o pozorištu, bilo koja javna ustanova koja se bavi kulturom može da dijeli svoju zgradu sa nekom drugom kulturnom ustanovom, pa tako i pozorištem“, objašnava Petrović za Univerzitetski odjek i napominje da i pored svih prepreka na putu do osnivanja, za sam rad pozorišta pandemija se nametnula kao najveći izazov. Posle prve premijere, nastupila je tromjesečna zabrana rada, nakon čega su se naizmjenično glumci razbolijevali i ponovo uvodile restriktivne mjere. Uprkos haotičnim okolnostima, pozorište je uspjelo da održi tri premijere u godini, kako je bilo i planirano, s tim da je premijera predstave „Sada nije juli“ u decembru bila zatvorenog karaktera. Postava je uspjela da donese i nagradu „Zoranov brk“ sa gostovanja na festivalu „Dani Zorana Radmilovića“ u Zaječaru.
Sa pandemijom izazovima nije bio kraj, jer u gradu postoji jedan dublji problem zbog kog ni osnivanje pozorišta nije bilo visoko na listi prioriteta. Naime, Bijeljina je grad u kom ponuda kulturnih sadržaja stoji u disproporcionalnom odnosu sa veličinom i brojem stanovnika. U gradu nema većih muzičkih ili drugih umjetničkih festivala, ne postoji čak ni stalni bioskop. Bijeljinska publika nije svikla na obilje kulturne ponude, pa onda ni glad za njom nije sveprisutna ili barem očigledna. Da lokalnu publiku ne treba potcjenjivati, ali ni kriviti za trenutno stanje, kaže glumica stalne postave pozorišta „Semberija“ Marija Novaković.
„Ima poteskoća jer ovdje ljudi nisu navikli na pozorišnu kulturu, na kulturu generalno rekla bih, s obzirom na to da im se nije naročito često servirala. Izazov je bio da ljudi prvenstveno saznaju da pozorište postoji, a zatim da u njega i dođu. Pogotovo jer smo mi mlada ekipa, za nekog su čuli, za nekog nisu, a ljudi u provinciji vole ta velika imena i lica s naslovnica. Ljudi generalno teško daju novim stvarima priliku. Mnogo mladih, kreativnih i sposobnih ljudi šeta Bijeljinom ovih dana. Ako im se pruži šansa, Bijeljina zaista može postati grad budućnosti, kako je neki nazivaju“, objašnjava Novakovićeva i dodaje da svaki čovjek ima potrebu za pozorištem, jer svako zapravo ima potrebu za kontaktom, samo što neki ljudi nisu svjesni da je imaju jer to nikada nisu doživjeli. „Ne može ti nedostajati nešto što nikada nisi imao“, zaključuje ona.
Zbog pomenutog društvenog konteksta u kom je ovaj kulturni projekat začet, među glumcima i kadrom pozorišta je postojao strah kako će građani dočekati sadržaje, kakav će biti odziv i recepcija. Međutim, v.d direktora Ivan Petrović kaže da razloga strahu nije bilo, te da se na razvijanju svijesti i ukusa publike ipak radilo na više načina.
„Bijeljinska publika, do sada, nije imala mnogo prilika da pogleda prave pozorišne predstave sa svim elementima kao što su autorska scenografija, kostimografija, muzika, pokret i tako dalje. Tokom rada na prvoj predstavi osjetio se talas pozitivne energije u gradu, ljudi su shvatili da se dešava nešto što će promijeniti kulturni život i sliku Bijeljine. Naš posao i jeste da ljudima ponudimo prave profesionalne predstave i da ih naučimo da redovno dolaze u pozorište, da ih zainteresujemo i tako širimo publiku“, objašnjava Petrović.
U moru nemilih događaja koji su obilježili godinu za nama, ponikao je jedan mali svjetionik kulture s nadom da će prosvijetliti kulturni život grada i preokrenuti trend opadanja onda kada se najmanje očekuje.
Nema komentara