Nikola Kalinić, košarkaš Crvene zvezde i reprezentativac Srbije, velika je nada srpske košarke. Svi pamte njegova atraktivna zakucavanja sa prošlogodišnjeg svetskog prvenstva, a od ove godine ostaće upamćen kao deo Zvezdine generacije koja je po prvi put osvojila regionalnu ABA ligu.
FOTO: N. Paraušić
Kalinić je rođen 1991. godine, a prve košarkaške uspehe zabeležio je u rodnoj Subotici u Košarkaškom klubu Spartak. Godine 2010. prelazi u Vojvodinu Srbijagas gde stiče punu afirmaciju. Nakon tri godine u ovom klubu pristupa Radničkom iz Kragujevca, a potom u julu prošle godine potpisuje trogodišnji ugovor sa Zvezdom. Iako je tek nepunih godinu dana u dresu crveno-belih, ovaj dvadesettrogodišnji košarkaš može da se pohvali ostvarenim uspesima. Zabeležio je sjajne partije u Evroligi i sa Crvenom zvezdom osvojio Kup Radivoja Koraća. Pobedivši ekipu Cedevite u Zagrebu, Kalinić i saigrači doneli su Zvezdi titulu šampiona ABA lige. Ovaj borbeni košarkaš za Univerzitetski odjek kaže da je neverovatan osećaj kada pobediš na gostujućem terenu.
– U neku ruku bi nam sigurno bilo drago da smo titulu proslavili sa našim navijačima u Beogradu, ali ovako je ispalo slađe. Uvek je lepo kada pobediš u gostima i utišaš celu halu i protivničke navijače.
Sa samo četiri poraza dominirali ste u ABA ligi cele sezone, kao i u polufinalnoj i finalnoj seriji gde ste protivnike pobedili sa po 3:1 u ukupnom skoru. Da li ste možda očekivali veću borbu u finalu?
– Borba je svakako bila velika, s obzirom na to da smo odigrali osam utakmica za 16 dana. Igrači su bili na izdisaju, a dolazilo je i do malih povreda koje su pretile da se pogoršaju zbog tog ubrzanog tempa. Želeli smo da finale što pre završimo u Zagrebu.
U polufinalnoj seriji protiv Partizana, u „vreloj atmosferi“ odlučujuće utakmice, vodio si ekipu ka pobedi. Kako si uspeo da sačuvaš smirenost?
– Održavanje koncentracije u tim momentima je najbitnije. Ja lično volim da igram u takvoj atmosferi i odlučujućim momentima. Sve to samo može da mi poboljša fokus.
Nakon pobede nad Partizanom usledile su uvrede i tenzije sa tribina. Uprkos tome, vi i Luka Mitrović ste jedini prišli protivniku i pružili ruku. Da li je to ono što nedostaje srpskoj košarci?
– Nisam siguran da je to jedino što nedostaje našoj košarci. S obzirom na to da je postalo normalno da bude raznih incidenata, što na terenu, što na tribinama, neka ovo bude neki početak normalizacije sporta i fer-pleja. Treba da se nastavi sa tako pozitivnim primerima i u budućnosti.
Duga i naporna sezona se bliži kraju. Da li ste se posle utakmica u Evroligi, osvajanja Kupa Radivoja Koraća i osvajanja ABA lige fizički ili psihički umorili za utakmice u prvenstvu Srbije?
– Jesmo, naravno. Odigrali smo preko 60 utakmica. To je ogroman broj za jednu ekipu tokom sezone, skoro kao En-Bi-Ej ritam. Posle osvajanja Jadranske lige uspeli smo da uhvatimo dva-tri slobodna dana, da se odmorimo i fizički i psihički i da se sa 100 odsto snage vratimo u punu mobilizaciju.
Bliži se Evropsko prvenstvo u košarci. Kakva su tvoja očekivanja s obzirom na to da se reprezentacija nalazi u teškoj grupi?
– Očekivanja su najpozitivnija. Imamo samopouzdanje sa prošlog Svetskog prvenstva. Mislim da svi momci pre svega veruju u sebe, a onda i jedni u druge. Grupa jeste teška, ali po nepisanom pravilu, ako je grupa teška, onda je malo lakši raspored u eliminacionoj fazi. Mislim da to može da bude prednost. Ako odradimo grupnu fazu kako treba, lako mogu da nam se otvore vrata završnice.
Kako ocenjuješ stanje i položaj košarke u Srbiji?
– Mislim da je stanje katastrofalno, posebno što se tiče manjih klubova, jer sam ja iz jednog takvog manjeg kluba došao u Zvezdu. U malim sredinama nema uslova za rad, hale su hladne, a momci dobijaju plate tek ponekad. Na to se treba ukazati i truditi se da se košarka vrati na visine na kojima je bila ranije.
Planiraš li da ostaneš u evropskoj košarci ili imaš želju da se jednog dana oprobaš u En-Bi-Ej ligi?
Ja sam relativno kasno počeo da se pojavljujem u tim nekim krugovima košarkaške javnosti, tako da o tom – potom. Ako mi se ikada bude ukazala prilika, sigurno bih želeo da se oprobam i na američkom tlu.
Nema komentara