Poremećaji u ishrani - ne postoji univerzalna terapija

autor: Katarina Sivčević 0

Poremećaj u ishrani je pojam koji obuhvata stanje od kompulzivnog prejedanja do anoreksije i izuzetno je važna tema mentalnog zdravlja. To može da znači ograničavanje unosa hrane, uzimanje velikih količina hrane odjednom, borbu sa pojedenom hranom kroz čišćenje, prekomerno vežbanje ili kombinacija ovih ponašanja. Najčešće nastaje kao posledica držanja dijeta kod mladih koji su emocionalno i psihički nestabilni.

Foto: Freepik

Opsesija težinom utiče na milione adolescenata danas, što je problem koji se može povećavati tokom mladosti. Nepravilne i nezdrave dijete, zloupotreba lekova koji dovode do bržeg metabolizma i određivanje svoje idealne težine neki su od razloga koji dovode do narušavanja sopstvenog zdravlja. Doktorka opšte prakse Hajnalka Čikoš Čapo ističe da sve ovo dovodi do nepravilnog rada srca, niskog krvnog pritiska, nesvestice, anemije, problema sa jetrom, bubrezima i reproduktivnim sistemom i dodaje:

– Nezdrave navike mogu se ogledati u preteranom uzimanju hrane ili uzimanju male količine hrane. Bitno je istaći da svaki dugotrajniji poremećaj ishrane s vremenom dovodi do oštećenja fizičkog zdravlja. Devojčice su sklonije stvaranju ovih problema, koji su danas veoma česti i raznovrsni. Emocionalni stres, pritisak okoline, ali nekada i sportovi koji zahtevaju vitkiju liniju mogu da izazovu slične probleme. Najčešći oblici poremećaja u ishrani su anoreksija i bulimija, a njihovo lečenje spada u visoko specijalistički domen i često se sprovodi u bolničkim uslovima. Oni se ne mogu se spontano izlečiti. Potrebno je koristiti kombinaciju terapijskog pristupa – individualnu psihoterapiju, kognitivno-bihejvioralni pristup, porodičnu terapiju i medikamente, najčešće antidepresive.

Savremeno doba nameće fasciniranost zdravom ishranom i zdravim načinom života, kao i idealom lepote. Ovo je još jedan od razloga zašto je ovakvih poremećaja sve više. Oni, takođe, često mogu biti povezani i sa stresom. Kada se ispoljavaju blago i kratkotrajno, vezani su za životne krize koje izazivaju psihički stres. Međutim, kada se ne postignu ispravna rešenja, ovakvi slučajevi mogu preći u nešto što će stvoriti dugotrajniji problem sa brojnim pridruženim poremećajima raspoloženja i percepcije, o čemu govori psihološkinja Milica Velimirović:

– Danas živimo u vremenu kada fizički izgled postaje jako važan, a njegova cena ogromna. Naročito osetljivi na uticaj sredine su oni koji su doživeli neku traumu ili veliki stres u pubertetu i detinjstvu. Međutim, ovi psihološki faktori ne utiču istom merom na sve. Postoje i socijalni faktori, kao što su stalna izloženost kritici izgleda sopstvenog tela, pritisak najbliže okoline, problemi u porodici, stresne situacije u školi ili društvu. Svi ovi poremećaji počinju, obično, željom da se malo oslabi, ali se to polako pretvara u svoju krajnost i više nema veze samo sa fizičkim izgledom. Javljaju se depresija, razdražljivost, povlačenje, anksioznost. Zbog svih ovih promena, kako psiholoških tako i telesnih, neophodna je stručna pomoć. Najvažnije je da se otkrije uzrok problema i način na koji će se on rešiti. Važno je da to rade stručnjaci, jer se pojedinci sa ovim poremećajima ne mogu sami izboriti.

Problemi sa ishranom se razlikuju od osobe do osobe, ali su uglavnom primetni najpre iz njihovog ponašanja. Samopoštovanje igra važnu ulogu u raznim oblastima života i, kada je narušeno, utiče na to kako se ophodimo prema sebi, ali i na sveukupni osećaj lične vrednosti. Pored ovoga, i poremećen odnos prema hrani i negativna slika o sopstvenom telu uglavnom su činioci koji dovode do poremećaja u ishrani, rekla je Aleksandra Stojačić i dodala:

– Neki od uticaja bili su i razne serije i sadržaj posvećen mršavosti. Takođe, zadirkivanje od strane dečaka iz škole, što je dovelo do stvaranja kompleksa i nezadovoljstva svojim izgledom. Bilo je teško izboriti se sa ovim, s obzirom na to da sam se izgladnjivala duži period i tada je bilo gotovo nemoguće vratiti kilograme. Fizički mi je bilo jako loše jer nisam jela koliko je trebalo, zbog čega sam stalno bila izmorena i malokrvna. Jedna od stvari koja je pomogla je psihološka pomoć. Bilo je potrebno da mi neko objasni da treba da volim sebe takvu kakva jesam i da vodim računa o svom zdravlju. Intenzivnim radom na sebi uspela sam da prevaziđem pogrešno razmišljanje i predlažem svakom ko se bori sa sličnim problemima istu stvar.

Iako se ishrana razlikuje u zavisnosti od uzrasta osobe, kulture, religije, navika ili trenda, zajedničko svima je da su se u savremeno društvo uvukli poremećaji u ishrani i da su sve zastupljeniji. Ovi poremećaji ne biraju ni godine, ni pol i imaju svoj skup simptoma i nuspojava koji mogu da naruše kvalitet života pojedinca. Osobe koje se bore sa poremećajima u ishrani osećaju stid, a motivaciju im može dati podrška za dobijanje stručne pomoći koja je neophodna za prevazilaženje ovih problema. Oni često poriču ili ne prihvataju da postoji problem, pa je bitno na vreme krenuti sa njegovim rešavanjem. Bitno je naglasiti da se svako iskustvo razlikuje i da ne postoji univerzalna terapija koja se primenjuje. Danas su dostupne i onlajn psihološke sesije, a postoje i besplatna savetovališta koja pojedincima mogu pomoći u pružanju adekvatne pomoći.

Nema komentara

Napišite komentar