Sport, mediji i seksizam – da li je to “parada kiča”?

autor: Jovana Milešev 0

Kada je Kilijan Embape 2018. godine osvojio nagradu za najboljeg mladog fudbalera na svetu, zajedno sa voditeljem plesao je uz Drejkovu pesmu.

A da li ste znali da je Adu Hegerberg, fudbalerku i prvu dobitnicu Zlatne lopte za žene, iste godine na dodeli nagrada voditelj pitao da tverkuje?

Foto: Snimak ekrana

Možemo reći da je seksizam duboko ukorenjen u društvo. Ono što takođe možemo reći, ali ne i opravdati, jeste seksistički diskursu medijima kada govorimo o sportu.
Svetsko prvenstvo u Kataru donelo je sate i sate specijalizovanih emisija, kao i mnogo analitičara, od kojih je jedan i Rade Bogdanović, bivši fudbaler, sada stručni konsultant na RTS-u. Bogdović je izjavama i kritikama na račun reprezentativaca i njihovih žena izazvao mnoge osude i rasprave na društvenim mrežama. 

“Sad kad dođu žene, a realno žene fudbalera - na ovu lovu, na ovu paruštinu, to je parada kiča. Gde kič dođe tu nema ni sreće ni raspoloženja.” – rekao je Bogdanović u emisiji na RTS-u uoči utakmice Srbija – Švajcarska. 

Termin “žene fudbalera” pominje se često i nije nepoznat, već postoji istorijski kontinuum percipiranja žene kao neke vrste sekundarnog činioca, kažu članice neformalne grupe Ženska solidarnost.

“Sintagme poput „žena vladara”, „žena sudije”, „žena advokata” su, u skladu sa trenutnim predominantnim „poželjnim” titulama, odnosno profesijama, dobile novo ruho – žena sportiste. Koncept „žene fudbalera" je duboko mizogin i ne razlikuje se mnogo od sličnih tvorevina kojima se vrednost žene određuje preko zanimanja njenog partnera. Zavisno od vremenskog konteksta, menja se i zanimanje „najpoželjnijih neženja", dok se najvećim uspehom jedne žene i dalje smatra udaja za jednog od njih.” – izjavila je Natalija iz grupe Ženska solidarnost. 

Negativni komentari upućeni ženama reprezentativaca ocenjeni su kao seksistički i mizogeni i od strane mnogih drugih organizacija, pa je čak i Upravni odbor RTS-a zahtevao izvinjenje.

Izvinjene, ipak, nije došlo. 

RTS je, smatra Danica Đokić, novinarka Cenzolovke i saradnica Fondacije Slavko Ćuruvija, odabrao da, po ko zna koji put, pokaže da je javni servis svih građana i građanki samo teoretski, ali da u praksi “škripi”.

“Moj utisak je, mada ne mora da je to istina, da su urednici RTS-a odabrali da ćute kako bi se prašina slegla i da su, prosto, samo verovali u to da svako čudo u našim medijima kratko traje i ubrzo dođe nešto novo. Tek, ako je to istina, rekla bih da im je takva taktika definitivno išla u prilog - Srbija više ne igra na prvenstvu, samim tim je i interesovanje za ovu temu splasnulo, manje se o tome govori i na prethodne sporne situacije se više niko ne vraća. Pravi potez RTS-a bi bio da se zaista izviniograđankama koje su se osetile uvređeno zbog sadržaja emitovanog u njihovom programu i da su se od njega ogradili. Ovo će, ovako, ipak ostati još jedna mrlja u istoriji javnog servisa.” – smatra Danica.

Iz ugla onih koji opravdavaju Bogdanovićevu izjavu, kao glavni faktor uzimaju se emocije. Srbija igra na Svetskom prvenstvu, svima je stalo do pobede, atmosfera je napeta i “svi bismo se tako osećali.”

Veliki sportski događaji su, čini se, trenuci kada sportske redakcije potpuno zaborave svoju glavnu funkciju – profesionalno i objektivno izveštavanje. 

Da je u programu uživo teško balansirati i odabrati prave reči ističe Snežana Pantović, sportska novinarka Radio Beograda.

“Greška voditelja je da nisu odmah reagovali na primedbu da žene treba da idu kući i čuvaju decu. Ali, na osnovu informacija, koje su više nezvanično nego zvanično dolazile od naših kolega reprotera iz Katara, bilo je teško u višesatnom živom programu, u uzavreloj atmosferi zbog poraza i svega sto se desava u timu i oko tima, žena i hotela, ostatipriseban. Morate da znate da onošto je iz Katara emitovano ili štampano u medijima veomamali procenat onoga sto novinari zaista znaju. Kada znate gomilu informacija koje su itekakouticale na igru tima, a ne možete da ih saopštite javnosti, onda je u zivom programu teškobalansirati i odabrati prave reči. Apsolutno razumem Bogdanovića, ali ne opravdavam samo tuposlednju rečenicu.” – kazala je Snežana Pantović.

Nameće se i pitanje da li je neko od novinara mogao da zaustavi Radeta Bogdanovića?

“Konkretno, priliku da spreče Bogdanovića da se izrazi onako kako se izrazio imali su voditelj Jovan Memedović i voditeljka Dragana Kosjerina. Oni to nisu uradili, naprotiv - sve vreme su se smeškali, čime su odali utisak odobravanja. Rekla bih da ni on ni ona nisu bili svesni problema i to je, takođe, problem. Umesto odobravanja, morali su da odreaguju, ukažu da takav govor nije primeren, da zatraže od njega izvinjenje, da preispitaju zašto iznosi patrijarhalne stavove koji donose samo štetu javnom servisu, ali i njemu ili makar da ga - prekinu. Ništa od toga nismo videli. Jasno je da program uživo ima svoje rizike i da često oni koji vode program ne mogu u potpunosti iskontrolisati svoje goste, ali to ih ne oslobađa odgovornosti. Ovde je, očigledno, problem što to uopšte nije uočeno, te je zato i reakcija izostala.” – rekla je Danica Đokić.

Seksizam je, osim u društvo, očigledno duboko ukorenjen i u izveštavanje o sportu. Ono što je specifično i pre svega ključna reč za medije jeste odgovornost. Seksizam u sportu je, kako navode članice Ženske solidarnosti, deo šireg problema, i tek kada budemo videli promene na širem planu, formiraće se plodno tlo za uspešnu borbu protiv seksizma i u sportu.

Nema komentara

Napišite komentar