Aleksandar Stankov: Borba za svakog novog gledaoca

autor: Bojana Tomić 0

Opera kao muzičko-scensko delo najčešće se smatra oličenjem visoke, odnosno elitne kulture. Taj status joj je pripisan još krajem 19. veka, iako je ona prilikom svog nastajanja, ali i kasnije tokom istorije bila prevashodno oblik popularne zabave za pripadnike svih društvenih klasa.

Nastala u 16. veku u Firenci, opera je od samog početka imala publiku iz svih društvenih klasa. Operske kuće su među prvim muzičkim institucijama koje su otvorile vrata raznolikoj publici, postale mesto sastajanja svih društvenih klasa, a opera kao integralni deo javne kulture uživala je veliku popularnost i većinski deo populacije je uživao u njoj. Kako je kulturna participacija u privatnoj sferi značajan pokazatelj kulture ličnosti, instruktivno je saznanje da veći deo publike opere ovu muziku vrlo retko sluša kod kuće. I dalje su u tome najažurnije žene, odnosno najstariji, visokoobrazovani pripadnici populacije, ali granice se pomeraju svakim inovativnim pokretom koji će ovaj deo kulture približiti svim društvenim grupama. Upravo takva jedna akcija Srpskog narodnog pozorišta okupila je najrazličitije gledaoce u publici. 

Prema rečima direktora opera SNP-a Aleksandra Stankova, opera se ponovo pojavljuje kao kulturna praksa koju možemo razumeti i kao umetnost, i kao zabavu, ali i kao integralni deo javne kulture koja će biti večna. 

Photo: snp.org

Kako biste na neki način uveli građane u novu sezonu, članovi vašeg hora na nekoliko lokacija u Novom Sadu izveli su deo opere. Kakve su bile rekacije ljudi na to?  

Prilikom pripreme premijernog izvođenja opere Faust Šarla Gunoa, posebnu pažnju posvetili smo marketinškom segmentu veoma važnom za Operu današnjice. S obzirom na to da je Faust delo koje koje krasi najveće operske kuće sveta kao što je Metropoliten opera u Njujorku, imali smo dobru polaznu tačku tako da su tzv. ,,Gerilske akcije” na više lokacija urodile plodom i postigle željeni efekat. Reakcije naših sugrađana bile su upravo ono što smo pokušali da postignemo, a to je pre svega radoznalost i pitanje šta se to dešava u SNP-u.

Da li je ovo na neki način bila ideja da se pokaže koliko uspešno može da bude spajanje nesvakidašnjih prostora sa programima, čineći tako kulturu dostupnom svima?

Jedan od ciljeva ovakvih akcija je ,,borba” za svakog novog gledaoca i slušaoca, a alternativni prostori su idealni za animiranje ljudi koji možda nikada nisu ušli u pozorište i osetili magiju koju ono može da pruži. 

Photo: snp.org

Nakon toliko godina, ova sezona je obogaćena za jednog ,,Fausta“. Kako je došlo do izbora opere?

Kao što sam i ranije naveo, ,,Faust” je prestiž operske umetnosti, kako u izvođačkom tako i u produkcijskom smislu. Postavkom ove opere, ansambl opere  Srpskog narodnog pozorišta želeo je da pokaže visok nivo izvođaštva, što je u potpunosti uspeo. Pored predivne muzike Šarla Gunoa, libretu zasnovanom na Geteovom Faustu, odličnog hora, orkestra i baleta SNP-a, ova predstava sadržala je i mnoge zamke.  Jedna od njih bila je sama dužina predstave, a koja je bezmalo 4 sata.  Uz režijsko rešenje reditelja Aleksandar Nikolića, svaki gledalac zadržao se do samog kraja predstave uz iščekivanje šta će se dešavati u narednom činu opere.

U kojem broju se odazvala publika s obzirom na to da ste pre toga izveli Fausta na nekoliko lokacija, da li je broj zainteresovanih bio veći nego inače?

Premijera Fausta, kao i svaka premijera, imala je punu salu, ali ono što je bilo pravo iznenađenje i potvrda da je marketinška kampanja zaista uspela je prva repriza održana 9. novembra za koju se u bukvalnom smislu tražila karta više. U poslednjoj produkciji Fausta 1995. godine u SNP-u, ukupan broj gledalaca za pet predstava bio je 3000, u novom Faustu ukupan broj gledalaca, za do sada dve izvedene predstave je 2000 gledalaca. Mislim da ovaj statistički primer dovoljno govori o uspehu ove predstave.

Koliko puta će publika imati priliku da pogleda Fausta?

Upravo zahvaljujući marketinškoj kampanji koja je ispratila premijeru Fausta, pomerili smo starosne granice redovnih posetilaca operskih predstava. U našoj populaciji vlada mišljenje da je ova umetnost rezevisana samo za muzičke znalce, međutim, ciljna grupa u kampanji bila nam je starosna dob od 25 do 45 godina pa je tako na našim predstavama veoma prisutna mlađa populacija. Jedan od razloga verovatno je i radoznalost ,,šta je to opera?”, ali je sasvim dovoljan kao polazna tačka za građenje nove publike.

Koliko je opera zastupljena među mladima, koliko oni zapravo znaju o operi?

Većina mladih nije zainteresovana za ovu vrstu umetnosti, ali naša misija je da aktiviramo sve resurse i učinimo da opera bude prijemčiva za sve uzraste. 

Photo: snp.org 

Da li opera može da izađe iz okvira svoje zgrade i na taj način približi publiku tom delu kulture?

Opera mora da izađe iz zatvorenih prostora i prikaže ovu umetnost u najboljem mogućem svetlu, bez strogosti, uštogljenosti i zatvorenih krugova. Opera je ritual koji i te kako može da prija svakom čoveku. 

Da li mislite da opera živi?

U moru sadržaja koje nudi današnjica, teatar nema konkurenciju. Magiju koju stvara pozorište ne možete osetiti ni na jednoj društvenoj mreži ili  bioskopu.  Iskonska potreba čoveka za zadovoljstvom nikada neće umreti, tako da će opera kao umetnost biti večna.

 

Nema komentara

Napišite komentar