Beli tigar: Šta sve pojedinac mora da žrtvuje zbog slobode?

autor: Milica Simić 0

„Onog trenutka kad prepoznaš šta je lepo prestaješ biti rob.“ – Ikbal

Foto: Printskrin

Upravo sa ovom frazom, velikog pesnika i filozofa, slaže se i protagonista filma „Beli tigar“ (The White Tiger). Balram Halwai (Adarš Gurav) je siromašni mladić koii nam pripoveda svoju priču o klasnim razlikama Indije. Kako nam sam objašnjava, Indija predstavlja dve zemlje u jednoj: Indija svetla i Indija tame.

Na početku filma upoznajemo ga kao pametnog i ambicioznog dečaka koji potiče iz ruralnog dela Indije u kom i dalje vlada nametnut mentalitet poniznog sluge koji treba sve da učini za svoje gospodare. Nakon očeve smrti on biva prinuđen da napusti školu i počinje da radi fizičke poslove kako bi pomogao svojoj porodici. Ipak, on ne odustaje i svojom upornošću uspeva da postane vozač u bogatoj porodici i počinje da služi Akošu (Radžkumar Rao) i njegovoj ženi Pinki (Prijanka Čopra). Kao sluga svog gospodara spreman je na sva poniženja, sve do jedne nesreće u kojoj shvata da je on samo zamenljiva potrošna roba. Tada odlučuje da promeni svoju poziciju i pretvara se iz dirljivog, nevinog lika u osobu koja je spremna da učini sve kako bi se izborila za svoj položaj i postala sam svoj gazda.

Scenario za film napisan je po istoimenom romanu indijskog pisca Aravinda Adige. Knjiga je dugo vremena bila bestseler na listi Njujork Tajmsa, a osvojila je i vrhunsku nagradu Buker 2008. godine.

Snimljen u indijsko-američkoj produkciji, „Beli tigar“ premijerno je prikazan 6. januara 2021. godine u Las Vegasu, a nakon ograničenog bioskopskog prikazivanja, objavljen je i globalno preko platforme Netfliks. Film je napisao i režirao Ramin Behran koji je uspeo da nam prikaže socijalne odnose u hinduističkoj kulturi i ukamenjen obrazac ponašanja uslovljen podelama na kaste.

U filmu nam je dat i slikoviti prikaz uverenja da je indijska niža klasa zarobljena u stalnom ropstvu „kao kokoške u kokošinjcu“. Kako Balram navodi, odanost sluga je toliko jaka da i ako im date ključeve osamostaljenja u ruke, oni bi ih vratili nazad uz klevete. Propitivajući nejednakosti između gornjeg i donjeg sloja društva, on dolazi do zaključka da u ovoj državi postoji podela na samo dve kaste: bogati i siromašni.

Sam naslov filma predstavlja metaforu o izuzetnim pojedincima svoje vrste, izvan pravila i reda. Beli tigar je retka životinja koja se okoti samo jednom u naraštaju i upravo ovaj epitet Balram je dobio pokazavši želju da se izbori za svoju slobodu. Uprkos tome što zbog nemaštine nije mogao da nastavi svoje školovanje, iako je dobio stipendiju, on je imao jasnu viziju za napretkom.

Uvidevši da ne može tako lako da se oslobodi okova, shvatio je da mora da se vodi parolom – jedi ili će te pojesti. U prelomnom trenutku u filmu dok vozi Pinki na aerodrom ona mu govori: „Godinama si tražio ključ, a vrata su ti bila otvorena.“ U tom trenutku, Balram se odlučuje na pobunu. Naučen životnom lekcijom, uvidevši kako korumpirani sistem funkcioniše, odlučuje se da počini zločin, jer se kako kaže bogat postaje ili politikom ili kriminalom.

Iako je drevni kastni sistem po ustavu Indije ukinut u toj državi, vidimo da samo iskorenjavanje duboko utisnutog tradicionalnog sistema društvenog poretka izostaje u praksi. Taj sistem potčinjavanja nalazi se duboko u pojedincima kojima je teško da probiju barijere i pobegnu iz svojih mentalnih kaveza.

U modernim vremenima ovaj problem nije prisutan samo u Indiji, već se sve više odražava i u ostalim zemljama i povlači mnoga pitanja, pa ni ne čudi što je ovaj film odmah po izlasku dobio nominaciju za Oskara, kao i dve nominacije za nagradu BAFTA (britanska verzija Oskara).

Nema komentara

Napišite komentar